3 najbolje knjige Manuela Vicenta

Na aktualnoj španjolskoj književnoj sceni postoje dva autora koji se ističu po ravnoteži koju nije lako postići, eleganciji oblika, ljepoti i narativu koji prenosi emocije i osjećaje. Šta su romani stvoreni za zahtjevne čitaoce.

Jedan od ova dva navedena je Javier Marias. Danas spominjem drugog autora da mi preporuči ono što su za mene njegove tri najbolje knjige, a to je niko drugi nego Manuel Vincent.

U Manuelovom slučaju, vladanje jezikom dolazi mu po definiciji. Sa svojom trostrukom humanističkom diplomom (pravo, filozofija i novinarstvo), a ovo je zaista pravi hat -trick, može se razumjeti da ga je poznavanje prirodnog okruženja pripovijedanja učinilo vrlo plodnim i kultiviranim.

A kad se dogodi da se poput Manuela Vicenta odlučite za novinarstvo, dogodi se da vam je pisanje knjiga već na dohvat ruke.

Manuel Vicent je pronašao šta da kaže (nešto osnovno za pravog pisca, osim konzerviranih i montažnih uvodnika i medijskih likova) i imao je vremena da to ispriča. I svi su tako zahvalni što je bilo tako, hej.

3 preporučena romana Manuela Vicenta

Kaladinska balada

Prekrasan naslov za divno heterogenu kompoziciju. Naprijed -nazad scenariji, likovi isprepleteni osnovnim osjećajem da Kainov duh prolazi poput struje kroz sve vrijeme i mjesto.

Kajinova balada je melanholična melodija, koja vas čim gurne prema suzama kao što vas gura poput vrela pred nepravdom.

Sažetak: Od biblijske antike pustinje Postanja do asfalta New Yorka, sve plovi u srcima smrtnika, u moru slasti. U ovom romanu, Balada o Kajinu, pomiješani su izgubljeni rajevi i mitski gradovi, melodije duše i osjećaji tijela.

Manuel Vicent nas podsjeća kako se profil bratoubilaštva stapa s našim sjećanjem, prelazi vrijeme i živote lutajući zemljom reinkarnirajući se u uzastopnim figuracijama.

Kaladinska balada

Regata

Regata, jedno od posljednjih djela Manuela Vicenta, ima dva čitanja. Ili tri ili više, ovisno o čitatelju-čitatelju. To je ono što ima raj koji nam je darovan na Zemlji.

Svi možemo sudjelovati u tome u mjeri u kojoj želimo vjerovati u pojavljivanje ili znati cijeniti krajnju stvarnost. A književnost, posebno u rukama autora poput Don Manuela Vicenta, savršeno je oruđe koje nas vodi u neku vrstu tragikomedije likova u potrazi za njihovom najljubaznijom sudbinom.

Sažetak: Taj veliki žudnja, raj na Zemlji, mogao bi biti mjesto poput Circee, prostora koji nam autorova mašta predstavlja na obali zasljepljujućeg Mediterana, gdje Dora Mayo uživa u bogatstvu do pretjerane sreće.

Dora se nadala da će pobjeći u regati kroz mirni Mediteran, ukroćen za otmjene i moderne bogataše. Ali na kraju ostaje bez mentora i bez karte za brod. I na kraju se vraća u Madrid, u porazu tražeći novo mjesto s kojeg će opet vjerovati u nešto, ali s dušom opterećenom tim vitalnim zagradama na obalama Mediterana.

Regata pronalazi nove učesnike i počinje svoj hedonistički dnevnik. Oči pisca predstavljaju kontrapunkt tolikoj gluposti likova bez duše i skrupula, barem u izgledu. Iako s težinom njihovog trivijalnog postojanja odgovara njihovim kontradiktornostima i sebičnosti.

Ali svi znaju da su ranjivi. I u trenucima u kojima preuzimaju svoje nebitno prisustvo, bilo pred veličanstvenim izlaskom sunca ili pred iznenadnom oštrinom mora, evociraju svoje nesreće i otkrivaju svoju bijednu odbranu kojom pokušavaju pokriti prazninu.

Horizont Mediterana će vidjeti rađanje novih dana do posljednjeg koji preostane. Do te zore bez obožavatelja, tog buđenja bez svijesti; dan u kojem se autentični Mediteran čini vječnim za sve. I tišina će utišati posljednje odjeke farse naših života.

Regata

Ava noću

Jedna od najčešćih anegdota je ona toreadora Luisa Miguela Dominguína koji je otišao uplašen nakon strastvenog susreta s Avom Gadner. Ona, sjajna glumica, bila je iznenađena vidjevši ga kako izlazi iz hotelske sobe i upitala ga gdje ide. Okrenuo se i ushićeno objasnio da mu kažite kamo će ići!

Pa znam Manuel Vincent da je dolazak Ava Gardnera u Španjolsku šezdesetih godina bio potres za kulturni i politički svijet tih dana. Budući da je glumica udahnula svjež zrak društvu, čežnju za slobodom priznali su u petit odboru gotovo svi.

David, mladić koji je prve godine svog života proveo udišući mediteranski zrak, napušta svoj grad kako bi se nastanio u Madridu i ispunio san: upoznati Avu Gardner i postati filmski režiser. Po dolasku, predstavio se u Kinematografskoj školi odlučan položiti prijemne ispite.

Rane su šezdesete godine, a u Španiji cijeli svijet vezan za umjetnost, kino i književnost uživa u noćima punim glamur, zabavno i izuzetno besplatno. Filmske noći nakon kojih slijede dani u kojima je stvarnost zemlje utopljena prekrivena mračnom i represivnom patinom Frankove diktature.

Fikcija i stvarnost ukrštaju se u ovom romanu smještenom u noviju istoriju Španije. Sa svojim uobičajenim majstorstvom, Manuel Vicent portretira u Ava noću nestabilna granica između mračnog i opadajućeg vremena i onog drugog, koje se s prvim vjetrovima promjena već počinje pojavljivati ​​na horizontu.

Ava noću

Ostala djela Manuela Vicenta

Oni su s mora

Još jednom more kao pozadina, kao postavka ili kao argument, ovisno o prizoru koji mu odgovara. Kao što je Serrat rekao, to je ono što se rađa na Mediteranu.Sažetak: Son de Mar je roman ljubavi, brodoloma i povratka. Svi mrtvi se vraćaju ako ih ljubavnik pozove s potrebnom snagom.

Glavni junak ovog romana je pogubljeni koji se vraća nakon deset godina, ali i ta se činjenica događa svaki dan na asfaltu grada. Prema priručniku za uskrsnuće, prvi uslov za uskrsnuće je da budete živi, ​​čak i ako vas život svakodnevno uroni u dubine mora. U ovom slučaju uvijek će se naći ljubavnik koji vas pozove sa bilo koje obale i imat ćete potrebu da joj se vratite.

Oni su s mora
5 / 5 - (8 glasova)

2 komentara na “3 najbolje knjige Manuela Vicenta”

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.