3 najbolje knjige Fernanda Pesoe

Neki veliki pjesnici završili su nadilazeći i kao prozaike, s tom neporecivom lirskom tačkom koja oblik uljepšava do dna kroz slike i simbole koje su donijele te druge muzike Calliope i Érato. Mislim na prave genije iz različitih epoha, poput kreatora Becker ili najbliže Mario Benedetti koji je, gledajući u njihova različita vremena, doprineo tom sjaju najljudskijeg putovanja kroz vreme. I među svima njima također sjajno sjaji Fernando Pesso.

Ja neću biti taj koji će subjektivno suditi o njegovim pjesničkim darovima, jer mi se ovaj umjetnički izraz ne sviđa. Ali znam kako cijeniti Pessoin ulazak u roman ili u epistolarni žanr, pripovjedne prostore u kojima je istraživao i igrao se s tim heteronimnim likovima koji su njegovo djelo označili kao jedno od najjedinstvenijih u svjetskoj književnosti XNUMX. stoljeća.

Dok je senka drugog univerzalnog portugalskog pisma, SaramagoVrlo je dugo, istina je da ih različita koncepcija književnog djela stavlja u komplementarne prostore gdje se niti jedno ne preklapa radi veće slave portugalskih slova.

3 najbolje preporučene knjige Fernanda Pessoe

Knjiga nemira

Možda je Pessoina krajnja namjera bila namjerno ne dovršiti ovu knjigu. Ono što je počelo kao sporadična publikacija u kojoj se već počeo igrati između heteronima i njegovog slijedećeg ortonima (igra koja bi mogla završiti ujedinjavanjem identiteta između fikcije i stvarnosti), postupno se materijaliziralo u djelu u najširem smislu.

Pessoa se desetljećima posvetio ovoj naraciji, krećući se između stvarnosti i fikcije i obilujući uzvišenim nijansama o misli, umjetnosti pisanja, potrebi da se pronađu odgovori bez odricanja od tog humora koji se obraća egzistencijalnom od pretpostavke konačne sudbine.

Više od romana, on je komad, mozaik života pripovjedača i njegovo ogledalo mašte iz kojeg stvara empatiju likova koji na kraju budu otkriveni kao bogatstvo ljudskog bića sposobnog da se uklopi u sve.

Ne znajući da li su izdanja u potpunosti poštivala hronologiju napisanog, objavljivanje je neophodno za sve one koji vole književnost kao umjetnost stvaranja života i misli.

Ljubavna pisma

Epistolarni žanr prilično je narativni izvor za one autore koji nastoje odraziti ogroman spektar ljudske komunikacije. Dolasci i odlasci pisama, tišine, čekanje ...

Sve se završava sastavljanjem zapleta koji više nego ikad dopire do naše stvarnosti i posipa je magijom pisanja kao mirnim kanalom za dijalog. Prepiska u kojoj riječi dolaze iz izvora duše pod zahtjevima poretka pisanog izražavanja. I u toj ravnoteži, Pessoa je učitelj sposoban da nam ponudi ključeve za racionalizaciju ljubavi ili mržnje, ili za naturalizaciju razuma, običaja i morala.

Bitna knjiga je i za dostizanje te tačke autorove subjektivnosti, obilježene umom potpuno posvećenim uzroku književnosti kao načinu života. Ponekad se čini da su pisma napisana Opheliji Queiroz iz Pessoe koja želi obavijestiti svoju voljenu o svojim emocijama i iskustvima.

Ponekad se čini da se sam Pessoa zaklonio u kožu heteronima kako bi se oslobodio teškog bremena stalnog bivanja Pessoom, lucidnim autorom opkoljenim svojom mudrošću i lucidnošću.

Anarhistički bankar

U samom paradoksu ovog naslova već smo otkrili namjeru razotkrivanja društvenih, političkih i ekonomskih mehanizama kapitalizma. Ali to nije društveni esej, niti disertacija o ekonomiji.

Pitanja se rješavaju iz ličnog, iz percepcije svijeta prepuštenog liberalizmu i njegovim posljedicama. Liberalizam sam po sebi je eufemizam u kojem veliki problemi završavaju zatrpani patinom i izgovorom slobode koji daje puni izlaz ljudskim ambicijama, dobrim ili lošim, dozvoljenim ili odvratnim.

Satiričnim humorom, Pessoa daje dobar osvrt koji je s vremena na vrijeme proročan i što ovu knjigu konačno čini vrijednim trenutnim promišljanjem.