Još jedan od onih velikih svestranih autora španske književne scene je Empar Fernandez. Možda se radi o njegovoj posvećenosti romanima paralelno s drugim profesionalnim aktivnostima, stvar je u tome da se u svojoj plodnoj posvećenosti spisateljskom zanatu Empar Fernández obraća istorijska fikcija ili crnog policajca sa lakoćom i solventnošću.
Započeta u noir žanru, njena trenutna književna karijera kreće se u toj ambivalentnosti koja uvijek iznenađuje i obogaćuje. Kreativni kapacitet koji je, s druge strane, prepoznat brojnim nagradama.
Književne nagrade, medovi slave koje je već mogao okusiti sa svojim debitantskim radom, dobitnik XXV nagrade Cáceres. Dobar znak koji ju je doveo do danas sa već konsolidovanom bibliografijom. Ali Empar je također poznat po svojim novinarskim saradnjama. Neke od njegovih zanimljivih članaka možemo pročitati u internet novinama Huffingtonpost.
Top 3 preporučena romana Empara Fernándeza
Prolećna epidemija
„Revolucija će biti feministička ili neće biti“ fraza inspirisana Če Gevarom koju spominjem i koja se u slučaju ovog romana mora shvatiti kao neophodno istorijsko preispitivanje lika žene.
Istorija je to što jeste, ali se skoro uvek pisala izostavljajući deo odgovornosti koji odgovara ženama. Jer dosta osnovnih pokreta slobode i jednakosti je ispričano ženskim glasom, služeći kao krajnji primjer te egalitarne želje obje strane.Ima još dug put.
Ali šta manje od toga da krenemo od književnosti, da komponujemo romane koji nam otkrivaju i heroje i heroine drugih vremena u kojima je feminizam zvučao jednako utopijski kao i najneophodniji revolucionarni horizonti.
Prvi svjetski rat ostavio je po strani neutralnu Španiju za koju se činilo da ništa nije bitno u sukobu. Osim što svaki rat na kraju prolije svoje nasilje, siromaštvo i bijedu u okruženje blisko kao što je Španija, okružena zemljama koje su učestvovale kao što su Francuska ili Portugal.
Istorija ratova nas uči da se najgore od svakog sukoba dešava kada se približi kraj. Cijela Evropa je bila razorena davne 1918. godine, a da bi stvar bila još gora, španska gripa je iskoristila kretanje trupa i žalosnu hranu da napadne one koji su naslikani.
Između teškoća i fronta, upoznajemo Graciju iz Barselone, proaktivnu revolucionarnu ženu. Grad Barselona živio je tih dana pretvoren u leglo u kome su se spremale pobune i gde su se obavljali najveći podzemni zadaci špijunaže. I upravo zbog svega ovoga Gracia je primorana napustiti svoj grad.
Napuštanje Španije prema sjeveru usred rata nije predviđalo bolju sudbinu. No, Gracia je u Bordou pronašla strastvenu priču o ljubavi, odanosti i nadi, među sjenama dekadentnog svijeta kojem je izgledalo suđeno da izgori kao papir u vatri.
Sa prizvukom romantičnog epa sličnog onom iz nedavnog romana Ljeto prije rata, i sa potrebnim dozama idealizma svakog protestnog romana, nalazimo uzbudljivu knjigu, sa blistavim ritmom uspješnih opisnih poteza, koja će nas natjerati da živimo u tom mračnom kontinentalnom buđenju 20. stoljeća.
Hotel Lutetia
Sjajan roman koji se poigrava vrlo moćnim kontrastom rata i ljubavi. Sprava zapleta koja, uz Emparovu sposobnost da precizno iscenira, dok nas uvodi u ovakvu intrapriču, na kraju služi konačnom efektu romana.
Sudbina Ribera nam je pričana još od kraja Drugog svjetskog rata. Andreu i Rosa se vide kao paradigma miliona traumatskih razdvajanja. I autor je u stanju da sav taj intenzitet ljudske krize koncentriše u ovom paru.
Jer ono što je bilo prije i poslije tog temeljnog trenutka, ispričano nam je u skladu sa većim intenzitetom radnje. Tada smo smješteni u 1969. i André je taj koji će, kao i mi, tražiti odgovore na te egzistencijalne sumnje s kojima se suočava čovjek kada zna da je prošlost zlokobna magla.
U kompoziciji istine koja skače s vremena na vrijeme, hotel Lutecia preuzima relevantnost najdragocjenijih trenutaka između straha, očaja, pa čak i neizrecivih tajni. Mnogo toga što je André danas dio starih planova, dugih poljubaca između suza, trenutaka poput odjeka koji dopire iz sobe u tom zagonetnom hotelu.
Žena koja nije izašla iz aviona
Mijenjamo registar i uranjamo u vrlo poseban triler. To je samo putnik koji odlučuje da uzme kofer koji nije njegov. Na terminalu nema nikoga, a kofer iznova prolazi ne čekajući nikoga. Kako izgraditi napet roman zasnovan na ovoj jednostavnoj činjenici nekoga ko odluči ukrasti ono što nije njihovo? Vrlo jednostavno, a u isto vrijeme vrlo složeno.
Sve počinje od krivice, od onog upada a to je činjenica da Álex Bernal otvara kofer tražeći nešto vrijedno kako bi se konačno suočio s tim osjećajem da je dužan nekome izvan prvobitne krivice koja ga već izluđuje.
Zato što Sarin kofer sadrži tragove, delove njenog života, tajne koje ukazuju na Álexa iznenadnom potrebom za nadoknadom od nekog drugog ko mu je postao veoma blizak otklanjajući njegove stvari.
Između ova dva protagonista zatvara se čudan krug, igra koja je počela kao nešto improvizovano, ali se na kraju oblikovala kao neotuđivi plan, izazov za duše prazne poput Aleksa i Sare.
Druge preporučene knjige Empara Fernándeza
Strah u telu
Kriminalistički roman u stilu Empara Fernándeza. Drugim riječima, s više ljudskim, pa čak i sociološkim osnovama. Trenutak kada taj strah uđe u tijelo, kada se oglasi alarm, kada vrijeme provedeno bez viđanja djeteta postane uznemirujuća sumnja... A šta može biti sa životom kada da, fatalnost Prošao je kroz najstrašniju nesreću.
Dete se igra u parku u centru Barselone, šutirajući crvenu loptu. Zbog majčine nepažnje dijete nestaje. Gde je otišao? Da li je izgubljeno ili ga je neko uzeo? Zašto su tvoji roditelji tako nervozni?
Jesu zato što je to dijete, Danijel, drugačije od ostalih. On je autističan i stoga mu nedostaju alati koje bi možda druga djeca imala, u njegovoj istoj situaciji, da zatraže pomoć u naseljenom gradu koji je ponekad ravnodušan, ponekad vreba i gotovo uvijek pun opasnosti.
Ubrzo inspektor Tedesco, potaknut ličnim interesom, kreće tragom izgubljenog djeteta. Ono što ignoriše jeste da će ga ovaj slučaj, naizgled jedinstven i izolovan, suočiti sa organizovanom kriminalnom zaverom odgovornom za još otmice dece.
Strah u tijelu je roman u kojem neizvjesnost napreduje i visi nad protagonistima i samim čitaocima, tjerajući ih da zadrže dah dok ih gotovo ne zgrabi, ali koji također pokazuje veliku empatiju, čak i nježnost, dok blista u mnogim karakterističnim temama autora: duboko ljudska društvena vizija, razumijevanje i otvorenost prema drugima, ma koliko različiti bili, globalizacija i trivijalizacija zla i kako, prije svega, i tek ponekad, solidarnost i humanost uspijevaju krenuti naprijed.
