3 najbolje knjige Davida Foenkinosa

Najbolji od novih velikih pisaca poput David foenkinos, koji su izbijali snagom, a da se ne ponesu trendovima i bezglavo se bace u avangardu, jeste da su u krajnjoj liniji neklasifikovani. Kritičari i industrija općenito traže smještaj za taj novi glas o kojem mnogi čitaoci pričaju s tim, za njih, neugodnim životom u svom i neovisnom o općem etiketiranju. Glas čitaoca koji otkriva nešto novo i iznenađujuće.

U trenutnoj francuskoj književnosti za mene, dva autora ističu se tom oznakom nepredvidivosti koja književnosti pristupa sa suštinski vitalnog, s dvije strane, udaljene koliko su komplementarne. Jedan od njih je i sam Foenkinos, posvećen lirskom, sublimiranoj stvarnosti, otpornosti.

Drugi je Michel Houellebecq, uznemirujuće i duboko u ponorima duše sadašnjeg ljudskog bića. Između ova dva autora nalazimo čitav kreativni raspon s onim daškom strasti koji su već primijetili prvi veliki francuski pisci modernosti: Alexander dumas y Victor Hugo.

Zato nas pitajte o tome Foenkinos stil naše je sumnje baciti na onu avangardu čiji je cilj uvijek određen s vremenom. Budući da Foenkinos piše o ljubavi, brzo se dotakne svojih likova, a ipak uspijeva natjerati taj narativni impresionizam da zadrži čitatelje.

Možda bismo o književnosti mogli govoriti kao o egzistencijalnom voajerizmu, o namjeri da se približimo svakodnevici, magičnom i tragičnom životu, s uobičajenim implozijama koje su sve poremetile. Avantura s tim jednosmjernim putovanjem koje je živo.

3 najbolje preporučene knjige Davida Foenkinosa

Delikatesa

Bez označavanja te nepremostive prekretnice, ovaj je roman bio jednoglasno priznanje u većini svijeta.

Ako uzmemo u obzir da tragična priča više ima za cilj medijski značaj nego veliki uspjeh, Foenkinosova sposobnost da na kraju ispriča priču izuzetno snažnog opsega posljedica je njenog lirskog otiska koji se uspijeva kretati između tragike kao melanholične melodije koja ipak ukazuje na promjena naravno koju kao čitaoci za kojima čeznemo osjećamo i koja nas poziva da nastavimo čitati, čekajući onu pjesničku pravdu koja nas konačno iznenađuje virulentnošću, poput naleta boje u Parizu pretvorenog u saučesnika.

Manihejska igra koja predstavlja grad kao prostor koji vas može proždrijeti u njegovoj otuđujućoj vizualizaciji, ali koja konačno iznenađuje u svojim potencijalnim prijelazima koji vas, kad ih sudbina pomiri, mogu na kraju učiniti jačim.

Nathaliena priča ukazuje na tu bol zbog najneočekivanijeg gubitka koji se malo po malo, zahvaljujući tim nježnim i preciznim potezima četkice, pretvorio u povratak magiji do koje se može doći samo sa dna postojanja.

Delikatesa

Porodica Martin

Koliko god se ono maskiralo u rutinsku historiju, već znamo da je David foenkinos Ne ide se u manire niti u porodične odnose u potrazi za tajnama ili mračnim stranama. Zato što je već svjetski poznati francuski autor više kirurg slova po formi i suštini. Sve je raščlanjeno na operacijskom stolu, spremno za analizu fokusa tumora ili humora kao tekućine iz koje izvire radost.

I je li to otkad pišem, Foenkinos jeste kundera s rukavicama od lateksa, spremne ispričati najpreciznijom asepsom što život pokazuje svakom novom sloju kože ili organskom nivou ili utrobi ako se dotakne. Ispostavilo se da nas to uvjerava da da, to je ono što je život, ciklično molekularno ponavljanje u kojem je svaki lik koji nastanjuje taj život, napravio knjigu ili naš, dio nas samih.

Empatija nije magija, to je "samo" imati dar pisanja koji nadilazi vlastitu priču. Poanta je u tome da je protagonist ove knjige možda Foenkinos koji šapće drugom autoru na uho svaku novu scenu koja se dogodi između improvizacije i te scenarističke točke koju izgleda da svi naslućujemo u posljednjim danima.

Pisac uronjen u kreativni blok odlučuje izvršiti očajničku radnju: tema njegovog sljedećeg romana bit će život prve osobe koju sretne na ulici. Ovako u njegov život ulazi Madeleine Tricot, šarmantna starica spremna da mu ispriča o svojim tajnama i ranama: o braku i udovstvu, o svom poslu krojačice za Chanel u zlatnom dobu Karla Lagerfelda, o razjedinjenom odnosu sa dvije kćerke .

Valérie, najstarija od njih i koja živi u istom kraju, sumnja u namjere ove spisateljice, ali odlučuje da bi to mogla biti dobra terapija za njenu majku. I ne samo to: kako bi nastavila sa svojim zadatkom, zahtijeva od pisca da je uključi u priču koju skicira, kao i sve članove njezine obitelji, obitelj Martin, koju prolaze i ljubav i ljubav. iscrpljenost od rutine. Malo po malo niti svih ovih priča zapletene su u pletenicu sjećanja, čežnji, ogorčenosti, emocija koje su izgledale izgubljene i drugih koje se, nadamo se, može oporaviti.

Porodica Martin

Mnogo sam bolje

Iznenađujući roman o somatizaciji samog života. Dopustite mi da objasnim, Foenkinos pretvara staru koncepciju rana duše koje se prate protokom vremena, krivnjom, propuštenim prilikama, gubicima i ostalim zastojima u bolove u leđima koji ih na kraju blokiraju i za koje nijedan liječnik ne pronađe njegov lek.

Bol u leđima kao metafora težine grešaka i neuspjeha završava raspadom njegovog trenutnog života. Sve će propasti, od posla do porodice.

Ali na neki način, možda to i traži ta bol u leđima. Bol je poruka, tipično upozorenje kritičnog doba u kojem svi otkrivaju da nije sve učinjeno ono što su željeli.

Kad se nađe na dnu bunara, glavni junak će pronaći potrebno vrijeme da pokuša ublažiti bol za koju već vidi da je izravno povezana s greškama u njegovu životu. Njegovi roditelji, njegova prva ljubav, gubitak mladalačke orijentacije Johna Lennona, zbir trenutaka koji su u to vrijeme bili povezani i koji mu sada jako pritiskaju leđa.

Tamo gdje medicina ne može doći, sam pacijent mora se pobrinuti da pronađe svoj placebo, najbolji lijek za otklanjanje svih vrsta čvorova ...

Mnogo sam bolje

Druge zanimljive knjige Davida Foenkinosa ...

Broj dva

Drugi je, bez sumnje, najveći gubitnik od svih. Na sportskom nivou to može završiti kao efekat poluge, ali u vitalnom je to nešto poput iskorištenog ljubavnika, odbačenog posla ili onog koji čeka vječnu priliku koja ne dolazi. Postojao je samo jedan Harry Potter, drugi je i dalje bio uobičajeni dječak s naočalama.

Godine 1999. stotine mladih su se prijavile na audiciju da igraju Harija Pottera. Među dvojicom kandidata koji su dogurali do kraja izabran je Daniel Radcliffe koji je, prema riječima direktora kastinga, imao "ono nešto ekstra". Čitajući ove izjave, David Foenkinos je odmah saosećao sa tipom koji nije imao taj dodatni dodir: broj dva. Ovaj roman priča njegovu priču.

Život Martina Hila, dečaka razvedenih roditelja i okruglih crnih naočala, preokrene se kada nasumično ode u londonsku produkcijsku kuću u kojoj mu otac radi istog dana kada je Dejvid Hejman prolazio, uronjen u potragu za glumcem koji igraće malog čarobnjaka.

Nakon što bude odbačen, Martin će padati u uzastopne depresije sa svakim novim delom knjiga i filmova. Oko njega sve ga podsjeća na uspjeh njegovog rivala i malo po malo, umjesto da uživa u Radcliffeovom životu, njegov vlastiti život počinje ličiti na život izmučenog izmišljenog lika. Hoće li uspjeti da savlada tu mrlju na svojoj sudbini i neuspjeh pretvori u snagu?

Broj dva, Foenkinos

Biblioteka odbijenih knjiga

Nerijetko se čuje da pisci pišu, prije svega, za sebe. I zasigurno postoji dio razuma u toj tvrdnji. Ne bi moglo biti drugačije za posao, posvetu, koja podrazumijeva sate usamljenosti i zastoja u okolnoj stvarnosti, kada je autor odsutan da predstavi jedan i sto puta scenarij koji čini roman.

Ali ... ne bi li bilo prikladnije reći da autor piše, prije svega, za sebe, ako je taj pisac sposoban napisati remek -djelo i sakriti ga od šire javnosti?

Este knjiga Biblioteka odbijenih knjiga Podiže ovu situaciju, udaljava nas od finalističkog ega autora koji želi da ga se čita, kako bi se gajila ona romantična ideja o piscu koji piše samo za sebe.

Roman nam govori o Henriju Piku, koji je u svjetlu svog neobjavljenog djela Poslednji sati ljubavne priče, možda je bio veliki pisac svog vremena. Međutim, nitko nije znao za njegovu sklonost pisanju, čak ni njegova udovica. Priča se događa u Crozonu, udaljenom francuskom gradu od nešto više od 7.000 stanovnika, čiji je geografski položaj u skladu s idejom autora izoliranog od velikih prostorima kulturno priznanje i slava. U tom gradu bibliotekar sakuplja neobjavljena djela, uključujući Pikov roman.

Kada ga mladi urednik otkrije i ponovo predstavi svijetu, njegov kvalitet i posebne okolnosti čine ga bestselerom. Ali sjeme sumnje se uvijek pojavi. Može li sve biti poslovna strategija? Da li je tačno sve što se iznosi o djelu i njegovom autoru?

Čitalac će se kretati ovim nepredvidivim putevima, između skepticizma i uvjerenja da je Henri Pick mogao postojati, kakvog ga je svijet upoznao.

Biblioteka odbijenih knjiga
5 / 5 - (9 glasova)

2 komentara na “3 najbolje knjige Davida Foenkinosa”

  1. Ostavlja vam onaj gorko-slatki ukus koji mnogi ljudi vole jer je to kao vaš život i vi odlučite da je književnost učinila magiju i planirate da nastavite dalje

    odgovor

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.