Postoji neko vitalno kontinuirano učenje kod one djece s djetinjstvom različitih sudbina. Mislim na one koji su išli od škole do škole svake školske godine, idući stopama radne sudbine svojih roditelja. Clara Sanchez Bila je jedna od onih djevojaka koje su povremeno morale spakirati kofere kako bi se suočile s novim životom. Istina je da koliko god otuđujuće izgledalo, postoji velika vrlina u promjeni u smislu tog učenja, to stalno preseljenje koje gura stalnu adaptaciju na nova okruženja.
U slučaju Clare Sánchez, kao nadobudne spisateljice koja je prirodno već bila u djetinjstvu, sve bi to također završilo njegovanjem stvaraoca, uvijek potrebnog za raznolikost i empatiju, za različite perspektive i različite pristupe.
Trenutak pisca će doći nešto kasnije, s protekom srednjeg razdoblja posvećenog nastavi i nekim prvim romanima koji su je odveli do ovladavanja zanatom koji ju je na kraju učinio jednom od najistaknutijih književnica današnjice.
Književnost se približila kao misterija koju treba razotkriti. Napetost kao osnova za naturalizaciju na ovom području neočekivanog, mračnog i zagonetnog, bilo kojeg aspekta najprepoznatljivijeg. Vode književnosti kao obale na kojoj možemo pronaći vlastiti odraz potreseni valovima neočekivanih i uznemirujućih priča.
Ova autorka je sve to kada odluči da nam predstavi jednu od svojih novih priča. A s obzirom na dokaze o karijeri punoj uspjeha više od dvadeset godina, nema izbora nego čekati s apsolutnim očekivanjem na novu radnju oko najrazličitijih zapleta.
Njegovi romani mogu doći u obliku zapleta koji se vrte oko opsesija i strahova. Ili možda zaronite u misterije projicirane iznutra prema van, iz unutrašnjosti briljantno empatičnih likova koji se mogu pretvoriti u najveću enigmu.
Zato što je Clara Sánchez izvanredna graditeljica likova u čijoj orbiti svaki zaplet čini novi svemir neslućenih dimenzija. Veličanstveno, možda, ali istinito.
Tri najbolja romana Clare Sánchez
Nebo se vratilo
Izuzetan narativ napetosti koji zauzvrat ulazi u trenutne formule za uspjeh fokusiran na imidž i skup pojava koje na kraju stvaraju nestvarnost poput bilo kojeg oblika života. I ako to nije bilo dovoljno. Uspeh obično uvek budi polarizovana osećanja kod spoljnih posmatrača.
Patricia ima nekoga ko je obožava kao model. Ali ima i nekoga ko mrzi ono što je postao, ono što predstavlja suočen s vlastitim frustracijama. I ti ljudi su sposobni svoju mržnju pretvoriti u opsesiju.
Um da mašine koje daju potpuni izlaz svojoj opsesiji mogu na kraju biti uvjerene da vas moraju uništiti. A to neće biti zato što Patricia nije upozorena. Taj let sa neslućenim saputnikom. Upozorenje s tonom proročanstva.
Stvarnost koja se ubrzo nakon toga prilagođava lošem predznaku one saputnice po imenu Vivijana. Pronaći je neće biti lako. Ali Patricia smatra da bi im ponovnim kontaktiranjem mogla dati odgovore o izrazitoj nesreći koja je opsjeda.
Šta vaše ime krije
Opet ženski protagonist, Sandra. Sandrina namjera je da malo pobjegne od svega što joj je do sada bio život.Primorski gradić i drevni Mediteran kao melem i placebo za dušu. I tako izgleda priča. Otvoreni prostori, stalno maženje valova koji se nježno razbijaju o pijesak.
Čini se da dva stara nordijska čovjeka provode svoje posljednje dane u istoj areni. Očaravajući pečat ljubavi koja je uspjela potrajati poziva Sandru da im se približi.
I dobro se slažu... Dok Julián ne stupi na scenu kao čudna ptica lošeg znaka koja kao da narušava harmoniju sa ne znam kakvim pričama o njegovim danima u Mauthauzenu i tom mirnom paru bake i dede. Ništa što mu Julián kaže ne odgovara današnjem svijetu, sve izgleda preuzeto iz grozničave mašte.
Ali barem poruka ostaje Sandri tamo, u memorijskom prostoru, spremnoj da se pojavi u slučaju da nešto zaškripi u idiličnom suživotu s njenim novim prijateljima.
Između Sandre i Paole (za mene je drugi apsolutni protagonist romana Uoči gotovo svega, u Victor of the Tree) ova harmonija se budi oko lika koji bježi iz burne prošlosti ka vitalnoj popravci koju je teško poduzeti. A težina, napetost priče, ta vrsta sudbine ili sudbine koja inzistira na povlačenju ovakvih likova se dešava sa simetričnim intenzitetom u oba slučaja.
Sandrin sastanak sa Julianom na kraju ukazuje na taj magnetizam u vezi sa zlokobnim. Sandra duboko u sebi čuva tajnu koja je u velikoj mjeri motivirala njen bijeg. Julián također krije u sebi, ali u svojim utrobama i u svom izmučenom umu, ono zabačeno vrijeme u Mauthausenu koje je gore spomenuto.
Protuteža života koja će tek stići jedva je izdržana na teret života s boli i krivnjom. I najgore je to što se, kao u jezivom planu, čini da se slučajnost obojega u malom gradu umirovljenika sve više otkriva kao fatalni predznak.
Uđi u moj život
Clara Sánchez jedinstvena je u podžanru neizvjesnosti koji se na uzvišen način povezuje s emocionalnim. Riječ je o buđenju trilera iz naizgled najdražih.
Šta ima idiličnije od svijeta djevojčice Veronike, koja udobno živi kod kuće sa roditeljima. Čak i tajne izgledaju bezazleno, nebitno. Tokom godina, mali tragovi koje Veronika nikada nije zaboravila pretvaraju se u dugačke niti koje kao da su povezane s nepojmljivom prošlošću i krvnim tajnama.
Kad Veronikina majka umre, sve izlazi na vidjelo, možda nema razloga išta skrivati. Ostaje samo sramota šta je moglo da se desi, šta je učinjeno... sve deo skrivene fotografije u džepu Veronikinog oca. Lice te djevojke nikada nije izbrisano iz Veronikinog sjećanja. I sada mu je jasno da mora da zna ko je to...
