3 najbolje knjige Antonija Skármete

Osim teme i narativne namjere, generacijska slučajnost među čileanskim autorima Isabel Allende y Antonio Skarmeta čine čileansku književnost jednim od najjačih aktuelnih bastiona latinoameričke književnosti.

Ako uzmemo u obzir i kinematografsku projekciju nekih njegovih velikih djela, pogledamo paralelnu bibliografiju koja dijeli, možda harmonijom generacija, sociološkim osvrtom, dramskom namjerom i radnjom prenesenom od vrlo živopisnih likova. Ništa se ne vidi u konačnom stilu, već više slučajnost u pozadini.

U slučaju Skármeta, njegov ukus za film, proširuje se i na pisanje scenarija, također prskajući romanesknu produkciju krcat tim humanizmom unutarpovijesti u okruženjima koja su različita kao i različita doba ljudskog bića sa svojim otkrićima i frustracijama, društvenog portreta s njegovim kritičnim opterećenjem ili njegove volje da otkrije kontradiktornosti i neusklađenosti pojedinca u općem moralu.

Možda na ovaj način pokušava obuhvatiti nemjerljivo, jer u toliko dobrih romana ili u nekim njegovim haranjima u kino, vrednovanje uvijek može biti uzaludna vježba. Svaka priča je susret sa suštinskim, sa onom golotinjom koju svaki autor mora nastojati probuditi savjest, doseći taj slavni akord.

Književni i kinematografski ukusi i sklonosti Skarmeta oni su takođe veoma prisutni u njegovim delima. I Neruda u tom aspektu postaje nešto što se ponavlja, lik i djelo koje se savjesno ponovo razmatra u opsežnom stvaralaštvu Skármete.

No, bez obzira na ove detalje, bilo koji njegov roman ima okus neovisnog nakita, stvaranja nabijenog otiskom i poraženog voljom da ispriča nešto novo, da se udubi u likove sposobne prenijeti esencije ukrašene oblicima i nepogrešivim stilom ...

3 najbolje preporučene knjige Antonija Skármete

Nerudin poštar

Roman koji služi dva fascinantno integrirana aspekta. Kontekstualizacija velikog pjesnika i humanizacija cjelokupnog stvaralaštva, koja se podudara s onim bliskim odnosom između genija i poštara, zajednički kao odnos među jednakima u posljednjoj instanci.

Mogućnost Pinochetovog puča, tako blizu po vremenu Nerudine smrti, poslužila je Skármeti da se uskladi s pjesnikom koji je uvod u društveno-političku katastrofu. Objavljivanje romana godinama kasnije, za vrijeme Skármetinog izgnanstva, završava priču pričom onim melankoličnim dodirom u kojem Neruda predstavlja idealizaciju, a Mario Jiménez, poštar, manifestuje se kao dio naroda koji žudi za slobodom intenzitetom najvećeg pesnika.

Čarobna ravnoteža koja na kraju rezultira najintenzivnijom humanizacijom genija i poetskom suštinom koja prebiva u svakom ljudskom biću.

Još više u svjetlu crnih predznaka državnog udara predviđenih u bliskoj budućnosti za oba lika koji u međuvremenu nastavljaju biti uključeni u taj napor da žive dok ne dođu do prisilnog ponora okolnosti.

Nerudin poštar

Ništa se nije dogodilo

Gorčina svakog egzila je osjećaj da ste lišeni svega, posebno raja izgubljenog vremena, koje je u slučaju ove priče još ozbiljnije jer je to djetinjstvo.

Pa ipak, iako je Lucho taj dječak koji se suočava sa svojom zrelošću u dalekoj Njemačkoj, može se pomisliti da njegov proces prilagođavanja okolnostima ide tim putem onih koji još imaju vremena i malo prošlosti da se suoče sa onim što dolazi u budućem životu.

No, osim što je prognan, Lucho trpi i tu dislokaciju u zemlji u kojoj se ponekad samo njegovo postojanje čini uvredom za one koji se osjećaju nasljednicima zemlje, s tim rakom ideologije od straha i odricanja.

Previše sukoba ne bi pronašlo u Luchu pojedinca koji se suočio sa životom s pobunom, s nerazumijevanjem, od posljednjih koraka djetinjstva do ne uvijek jasnog horizonta budućnosti.

Pa ipak, u razočaranju važne stvari su intenzivnije. Prijateljstvo, otkriće, ljubav i zbir iskustava čine Lucha sposobnim da se suoči sa svojim životom, jednim od onih junaka modernih tragikomedija.

Ništa se nije dogodilo

Devojka sa trombonom

Jedna od Skármetinih knjiga koja se najbliže povezuje sa sociološkim aspektima Čilea pokrenutog političkom inercijom čiji se poznati kraj otvorio jednoj od posljednjih krvavih diktatura u Latinskoj Americi.

Zaplet se vrti oko Alije Emar, nesvjesne dešavanja, čak i na međunarodnom nivou, koja je pokušala izbore 1970. pomaknuti prema jednom ili drugom kandidatu, u jednom od posljednjih velikih skandala međunarodne politike.

Tako nas putovanje osjetljive Alije, nesvjesne političke podlosti i manipulacije do koje će doći u najburnijim godinama Čilea, vodi nas kroz ljubavnu priču koja sjaji među svim onim mračnim aspektima dizajna zemlje.

Muzika i kino fokus su Alíe u čijim snovima i strastima nalazimo neophodan kontrapunkt da uzmemo u obzir da su daleko izvan okolnosti, svjetlosnim godinama daleko od intervencije alternativnih sila nad Čileom, postojale duše koje su jednostavno tražile svoje mjesto u svijetu .

Devojka sa trombonom
5 / 5 - (7 glasova)

1 komentar na “3 najbolje knjige Antonija Skarmete”

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.