Stari koraci




stari koraci
Više ne gajim nadu. Produbio sam u sebi, do antipoda svoje misli, svoje duše ili bilo čega što mi koža prekriva. Ali ne stojim u vakuumu. Ispod mog bića proteže se ocean, ogroman koliko i nepodnošljivo miran i mračan.

Napisao sam sve svoje priče i romane, stari hobi koji se sada odriče. Kroz svoje priče podigao sam sve svoje moguće živote, odmjeravajući svaku od alternativa, putujući svakom stazom koja je ukazivala na odredište. Sigurno mi zato ništa nije ostalo. Iscrpio sam se.

Koraci me vode bez staze kroz nepoznate ulice grada u kojem sam oduvijek živio. Neko me pozdravlja nasmijan, ali osjećam da sam razrijeđen između toliko čudnih lica da budem niko drugi. Shvaćam samo da se kraj žuri uz zvuke mojih zvižduka, koji čine tužnu improviziranu melodiju.

Krećem se između drevnih sjećanja, izvučenih iz probe života koji je počeo davno. Oni planiraju u limbu moga sjećanja slike sepije s lažnim natpisima, sintetizirajući trenutke koji se možda nikada nisu dogodili.

Čini se da je najudaljeniji dio oštar, dok ako pokušam razmisliti o današnjem glavnom jelu, čini se da nisam jeo nekoliko godina. Tiho komentarišem: "abecedna juha".

Dolazim u stari park. Kažem "staro" jer pretpostavljam da sam tamo bio barem još jedan put. Moja stopala ubrzavaju korake. Sada se čini da su u svakom trenutku oni postavljali put. Kretali su se vođeni "starim" instinktom.

Dvije riječi su mi ogoljele u umu: Carolina i Hrast, s takvom radošću da mi načetkaju kožu i probude osmijeh.

Ona me ponovo čeka, u sjeni stogodišnjice. Znam da se to dešava svakog jutra. To je moj posljednji zahtjev za zatvorenikom, samo što se u mom slučaju radi o privilegiji koja se ponavlja svaki dan uoči Alzheimerove kazne. Uspijevam ponovo biti svoja iznad ove okrutne rečenice zaborava.

Moji koraci kulminiraju njihovom avanturom pred mojom voljenom Carolinom, vrlo blizu njenih očiju, spokojna uprkos svemu.

"Vrlo dobro draga"

Dok me ljubi u obraz, svjetlost pada na nekoliko trenutaka na ocean, poput kratkog i divnog izlaska sunca. Opet se osećam živim.

Rođenje nije samo pitanje dolaska na ovaj svijet po prvi put.

"Imamo li danas abecednu supu?"

rate post

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.