Kuće počinju od temelja, a u zanatu pisanja počinje se pričom. Danas postoje škole za sve. Da, takođe da budem pisac. Stvar je u tome što se čovek ne odluči da bude pisac i ne obuči se za to. Čovjek počne pisati samo zato i na kraju shvati da je pisac iz prve priče.
En Juan Jacinto Munoz Rengel Ova paradigma samoukog pripovedača se ocrtava kao jedina moguća. Umjetnost treninga kreativnosti je oksimoron poput gudačkog klavira. Ili barem kao polazište. Jer pisac se prvo rodi pa se onda može raditi, oblikovati, formirati...
El fantasy žanr to je obično plodan prostor za sletanje mladih pisaca koji počinju, ponavljam, jer da, da pričaju priče. I u moje vrijeme, kao i u vrijeme ovog autora, fantazija se još uvijek zasnivala na malim velikim knjigama pred sveprisutnim ekranima današnjice sa svojim primamljivim igrama koje su preuzimale slobodno vrijeme par excellence. Koliko će potencijalnih pisaca danas umrijeti pred svijetlim ekranima...
Poenta je u tome da nakon fantastičnog kao pristupa u kojem se uhvati čak i onaj dodir između filozofskog i egzistencijalnog svakog mladog čovjeka sa brigama, drugi interesi završe u vožnji između žanrova sa zadivljujućom fluidnošću. Jer Huan Jacinto Muñoz Rengel je pisac po daru. Ovako možete pristupiti kriminalističkom romanu da biste kasnije prešli na esej ili istorijsku fikciju, na primjer. Mnogo toga za izabrati...
Top 3 najbolja romana Huana Jacinta Munjoza Rengela
Hipohondarski ubica
Razmišljanje je neophodno koliko i štetno. Jer udarcem u teglu možemo doći do uznemirujuće sumnje kako nam srce visi u grudima, da navedemo nešto što je svakako hipohondrijsko. I naravno, čak i kriminalac može imati brige između ubistava. Jer životi drugih visi o koncu ispred njega. Šta bi se na kraju moglo dogoditi vama?
G. Y. mora ispuniti svoj posljednji zadatak kao profesionalni ubica, ali da bi to postigao moraće savladati ozbiljnu prepreku: preostaje mu samo jedan dan života. U stvarnosti, zagonetni ubica koji nosi inicijale MY umire godinama, od trenutka kada je došao na ovaj svijet. Toliko ga bolesti proganja da bi to svako mogao smatrati medicinskim čudom. Sada, po nalogu mračnog misterioznoga klijenta, mora ubiti neuhvatljivog Eduarda Blaistena prije nego što ga pogodi terminalni moždani udar ili gangrenozni čir ili pogoršanje njegovog sindroma profesionalnog spazma.
Njegova neshvatljiva loša sreća osujetit će, jedan za drugim, sve njegove pokušaje ubistva, i uspostaviti magičnu vezu između vlastitih nevolja i velikih fizičkih, psihičkih i imaginarnih zala koja su mučila Poea, Prusta, Voltera, Tolstoja, Molijera, Kanta i slične. Ostatak slavnih hipohondrija u istoriji književnosti i misli.
Sposobnost g. Königsberga da voli
Da li bi bilo moguće zamisliti splet okolnosti koje su uzrokovale opstanak naizgled manje sposobne osobe? Zašto prirodi nisu potrebni samo najhrabriji primjerci, već i kukavički ili sebični ili plahi ili slabi?
Gospodin Königsberg ima težak karakter: mrzovoljan je, hermetičan, usamljen, ne razmišlja kao drugi niti mu je potrebno, dani su mu obilježeni gvozdenim rutinama, obično ga ne voli, niti je najatraktivniji muškarac u svijetu. Ali on ima odlučnost. A kada mu se nešto uvuče između obrva, iza njegovih velikih četvrtastih naočara, on zna da voli kao niko drugi.
Kada se sve oko njega promijeni i potonu, on će ostati nepomičan. Tamo gdje drugi podlegnu, on će bez velikog napora savladati peripetije. Kada se cijela planeta transformiše, ne jednom već nekoliko puta, ni najluđi zaokret neće promijeniti nepromjenjivost gospodina Königsberga ni za jotu.
A to je da čak ni promjene spola u novoj knjizi Huana Jacinta Munjoza Rengela, koja će
roman-Bartleby do fantastike, do naučne fantastike, do pulpa, postapokaliptička literatura ili feministička utopija, moći će je promijeniti. Nijedna od tih kataklizmi. Jer nije moguće pronaći protagonista otpornijeg na bombe.
Istorija laži
Stari mitovi naše civilizacije, atavistički strahovi o našem ljudskom stanju. Sve je zasnovano na fikciji ili barem na najmaštovitijoj ideji svijeta. Zbog nepoznavanja nepoznatog u prvim epohama, a ponekad i zbog poroka danas, laži objašnjavaju sve jer su na dnu svake istine koja se koleba.
"Priča o laži" je, uprkos svim izgledima, rizična opklada da se otkrije istina laži, da se neumorno prati njenim tragovima do poslednjeg kutka gde se krije ili pokazuje: jer je laž ponekad neuhvatljiva i mračna, ali u mnogim drugima je izložena pred nama gromoglasna i zasljepljujuća.
Juan Jacinto Muñoz Rengel prati, na ovim stranicama, njegovo prisustvo od njegovog prvog pojavljivanja u istoriji - što može biti upravo pojava same istorije - do njenog hegemonističkog položaja u našim savremenim društvima kako bi pronašao njeno autentično značenje, njene upotrebe i zloupotrebe, njegovu neraskidivu odnos sa ljudskom prirodom. Ako ovo nije, samo po sebi, još jedna laž.
