Za antropologa odlučivanje o anarhizmu je nešto kao da smatra da je sve izgubljeno. David Graeber je istakao da ne postoji moguć oblik vladavine za ljudsko biće u društvu, s navodnom holističkom vizijom na koju antropologija ukazuje na ljudsko ponašanje. Tada možemo zaključiti da je demokratija još gora od klišea da je najmanje loš od sistema društvene organizacije.
Graeber je možda bio u pravu u vezi sa činjenicom da se trenutno čini da smo podređeni podzemnim diktaturama sistema ekonomski oligarhijski pod maskom jednakih mogućnosti i drugih parola. Sumnjam da je takva surova anarhija značila prilagođavanje svega prema nekoj vrsti jednakosti. Da u anarhiji, bez ikakvih pravila osim nade u dobrotu i sreću, može doći do nekog prevazilaženja starih propalih paradigmi, možda.
Poenta je da Graeber nije bio anarhista kako se to slika. Ali ipak je imao to ne znam kakve ideološke s novim prijedlozima i zanimljivim pristupima da razmotri. Ovako počinju njegove knjige, njegova najbolja zaostavština...
3 najbolje preporučene knjige Davida Graebera
U dugovima: alternativna istorija ekonomije
Dužnički sistem na makroekonomskom nivou je nešto poput ponora nad fikcijom. Novac je ništa i na tom ničemu se grade kuce od karata svjetskih ekonomija. Ko zna najbolje prodati svoj motocikl imat će više kapaciteta za zaduživanje. Stvar ima neku makroludopatiju. Pa ipak, suštinski elementi kao što je država blagostanja izgrađeni su na ovakvim fikcijama...
Svaka ekonomska knjiga iznosi istu tvrdnju: novac je izmišljen da riješi rastuću složenost sistema trampe. Ova verzija priče ima ozbiljan problem: nema dokaza koji bi to potkrijepili.
Graeber izlaže alternativnu istoriju pojavljivanju novca i tržišta i analizira kako je dug od ekonomske obaveze prešao u moralnu obavezu. Od početka prvih agrarnih imperija, ljudi su koristili razrađene kreditne sisteme za kupovinu i prodaju dobara, čak i prije pronalaska valute. To je danas, nakon pet hiljada godina, kada se prvi put nalazimo pred društvom podijeljenim između dužnika i povjerilaca, sa institucijama podignutim isključivom voljom da zaštite zajmodavce.
In Debt je fascinantna i relevantna hronika koja razbija ideje usađene u našu kolektivnu svest i pokazuje nam ambivalentan stav koji postoji prema dugu, kao motoru ekonomskog rasta ili kao oruđu ugnjetavanja.
Usrani poslovi: teorija
Zarađivanje kruha u znoju lica bila je puna prijetnja. Nešto na čemu su izgrađeni svi prošli i budući eksploatacioni sistemi. Klasna borba nikada ne prestaje, čak ni nakon uspostavljanja prava nakon radničke katastrofe industrijske revolucije. Ako se ne eksploatiše ovdje, eksploatiše se tamo. Ako se ne može direktno zloupotrebiti, to se može učiniti na manje očigledan način.
Pronalaženje pristojnog posla koji upućuje na samoostvarenje u većini slučajeva izgleda kao himera. Trud, samousavršavanje i sposobnost za poduzetništvo nemaju uvijek smisla suočeni s nejednakim vještinama, privatizacijom obrazovnih sistema i drugim preprekama koje su svakim danom sve veće.
A tu je i pitanje od milion dolara o pravom značenju rada kao okosnice društva, a David je bio na njima, tražeći odgovore...
Da li vaš rad ima smisla za društvo? U proljeće 2013., David Graeber je postavio ovo pitanje u razigranom i provokativnom eseju pod naslovom "O fenomenu usranih poslova". Članak je postao viralan. Nakon milion pregleda na mreži na sedamnaest različitih jezika, ljudi još uvijek raspravljaju o odgovoru.
Postoje milioni ljudi - konsultanti za ljudske resurse, koordinatori komunikacija, istraživači telemarketinga, korporativni advokati... - čiji su poslovi beskorisni, i oni to znaju. Ovi ljudi su zaglavljeni na usranim poslovima. Zaboravite Pikettyja ili Marxa; Graeber, jedan od najutjecajnijih antropologa i aktivista današnjice, jasno i glasno kaže da je veliki dio onoga što se radi u ekonomiji najamnih robova oblik zapošljavanja koji je toliko besmislen, toliko nepotreban ili tako poguban da čak ni radnik sam je sposoban da opravda svoje postojanje, i uprkos tome se osjeća primoran da se pretvara da to nije slučaj.
Društvena kritika koju vodi ova knjiga je snažna i oštra, posebno kada uvodi tako fino zrnate kategorije kao što su „traljavi poslovi“, koje određeni zaposleni rade da bi, recimo, održali stare mašine u radu i spasili kompaniju od kupovine novih mašina. Nije bez svoje logike, jer, kako je Orvel rekao, "populacija koja je zauzeta radom, čak i na potpuno beskorisnim zadacima, nema vremena da radi mnogo više." Dakle, kako Graeber zaključuje, ono što imamo je trajno sranje.
Zora svega: nova ljudska priča
Da li evoluiramo ili se razvijamo? Ponekad je teško znati da li naš prolazak kroz svijet znači napredovanje ka nečemu što ima veće značenje u različitim aspektima kao što su integracija, solidarnost, jednakost... Jer iza malih pobjeda i insceniranja svijesti, stvarnost pokazuje u suprotnom smjeru.
Generacijama smo svoje najudaljenije pretke gledali kao primitivna, naivna i nasilna bića. Rečeno nam je da je civilizaciju moguće postići samo žrtvovanjem sloboda ili kroćenjem naših instinkta. U ovom eseju, renomirani antropolozi David Graeber i David Wengrow pokazuju da su ove koncepcije, nastale u osamnaestom vijeku, bile konzervativna reakcija evropskog društva na kritike autohtonih intelektualaca i da nemaju antropološku i arheološku garanciju.
Prateći ovu lažnu liniju mišljenja, ova knjiga tvrdi da su praistorijske zajednice bile mnogo promjenjivije nego što se mislilo; pristup koji razbija najdublje ukorijenjene temeljne narative, od razvoja gradova do nastanka države, nejednakosti ili demokratije.
Zora svega je nova povijest čovječanstva, borbeni tekst koji transformira naše razumijevanje prošlosti i otvara put za zamišljanje novih oblika društvene organizacije. Monumentalno djelo koje dovodi u pitanje ideje mislilaca kao što su Jared Diamond, Francis Fukuyama i Yuval Noah Harari. Jer pretpostavka da društva postaju manje egalitarna i slobodna kako postaju složenija i "civiliziranija" nije ništa više od mita.
