Kada je književnost vježba radi nje, ona na kraju uzrokuje neosporan učinak neočekivanog. Od neizrecivog propuha do krvavog remek-djela napravio je grozničavo otkriće. Čini mi se da se ovako nešto dešava sa Antoniom Ungarom koji nam nudi priče i romane sa daškom iskrenosti, mogućnosti i transcendencije koji se spoje tek kada se počne pisati pod tim "samo zato", jer je vrijeme da se nešto kaže.
Ugrađen u taj realizam gabo, kao neotuđivo naslijeđe aktuelnog kolumbijskog narativa kojeg oličava Vasquez, Quintana o restrepo, slučaj Ungara takođe prekida realizam. Pristupljeno samo iz čudne alegorije prljavog, čudnog kao pokretača koji može probuditi nedosljednosti stvarnosti sačinjene od moralnog, ideološkog ili čak društvenog.
To je ono što ima realizam, koji može biti bilo šta, od prljavog do magičnog. Zanimljivo je da kompozicija našeg svijeta daje mnogo sebe u narativu, možda više od bilo kojeg drugog žanra, jer male velike priče koje treba otkriti nalaze se na ovoj strani, u subjektivnom poimanju onoga što se događa pod milionima mogućih prizma.
Ungar izražava ovu predstavu o hromatskoj raznolikosti svojih likova, ponekad divergentnih, ali bijesno živih u svojoj vrištavosti koja se povezuje sa istinskim sopstvom svakog pojedinca izvan lažnih osrednjosti. I upravo u tim strepnjama svako se književno skruši, iz empatije prema onome što se pripovijeda kao da smo ga proživjeli.
3 najbolje preporučene knjige Antonija Ungara
tri bijela kovčega
tri bijela kovčega je triler u kojem je usamljeni i antisocijalni tip prisiljen zamijeniti identitet lidera opozicione političke stranke i proživjeti sve vrste avantura kako bi okončao totalitarni režim latinoameričke zemlje po imenu Miranda, sumnjivo nalik Kolumbiji.
Neobuzdan, neobuzdan, urnebesno smiješan, narator-protagonist svim svojim riječima dovodi u pitanje, ismijava i uništava stvarnost (i da je rekonstruiše ispočetka, kao novu). Nemilosrdno proganjan od strane režima terora koji kontroliše sve u Mirandi i od strane okrutnih političara sa svoje strane, sam protiv sveta, protagonista je konačno uhvaćen i progonjen. Njegova ljubavnica, međutim, nekim čudom uspijeva pobjeći, a s njom ostaje živa nada u ponovno okupljanje i novi početak priče.
tri bijela kovčega To je otvoren, polifoni tekst, spreman za višestruko čitanje. Može se shvatiti kao žestoka satira na politiku u Latinskoj Americi, kao istančana refleksija o individualnom identitetu i impersonaciji, kao istraživanje granica prijateljstva, kao esej o krhkosti stvarnosti, kao priča o nemogućoj ljubavi.
Upakovan u triler paket koji se lako otvara i čita, pun humora, ovaj roman nesumnjivo predlaže složenu i fascinantnu književnu igru, koja neupitno posvećuje jednog od najvećih autora svoje generacije na španskom jeziku.
Eva i zveri
U čamcu koji pluta, u dubinama džungle Orinoka, Eva krvari na smrt i između sna i budnosti pita se hoće li biti pronađena, hoće li živa stići do obale, da li joj je sudbina da preda svoje tijelo vrhovi lešinara. U gradu je njegova daleka prošlost iz koje je na vrijeme uspio pobjeći. U posljednjoj luci je ono što je nedavno doživjela, a i tamo je čekaju svi koji je vole: njen ljubavnik i kćerka Ejpril.
Smještena u Kolumbiju s kraja devedesetih, rastrzana ratom koji je država promovirala između paravojske, vojnika i gerilaca, ova priča se može čitati kao metafora zemlje osuđene da ponavlja svoje greške i čini ih još gore, ali i kao putovanje prema unutrašnjosti Evine duše, tvrdoglavog života koji, poput onog u džungli, odbija da ušuti.
Zasnovan na stvarnim događajima, pisanim jasnom i snažnom prozom, roman predlaže čitaocu da bude Eva među zvijerima i, poput nje, rizikuje svoje živote za druge, što smo ovdje svi mi.
Pogledaj me
„Na drugoj strani dvorišta, na petom spratu u ulici C broj 21, sada je porodica. Stigli su u ponedjeljak. Mračne su. Hindusi ili Arapi ili Cigani. Doveli su ćerku. Ovo je prvi ulazak glavnog junaka ovog romana, usamljenog, opsesivnog lika koji se samoliječi, živi vezan za uspomenu na svoju mrtvu sestru i živi u naselju u kojem je sve više imigranata.
Lik koji sve do detalja zapisuje u svoj dnevnik, a na njegovim stranicama čitalac će svjedočiti kako posmatra svoje nove komšije za koje sumnja da su švercovali drogu. Takođe će otkriti kako postaje opsednut svojom ćerkom, koju na kraju špijunira skrivenim kamerama koje mu omogućavaju da je vidi golu u kupatilu, kako gleda na balkon, kako leži u krevetu, napadnuta od strane jednog od njene braće.
Od tog trenutka lik će ići od posmatranja do akcije, dok sebi dozvoljava da se zaplete u paukovu mrežu devojke o kojoj razmišlja, verujući da zna sve o njoj, iako stvari možda nisu onako kako on misli, a možda i neko posmatra ga.
A kako napetost – erotična i nasilna – raste, pripovjedač se počinje osjećati proganjanim, modelira neke zagonetne skulpture anđela u gipsu i sprema se da učini nešto što će sve promijeniti... Upijajući, uznemirujući i uznemirujući roman.
Razmišljanje o imigraciji i ksenofobiji. Zlobni portret lika vučenog bolesnom opsesijom koja, u nezaustavljivom krešendu, vodi na teren tipičan za najmračniji triler.
