U romanima iz louis landero uvijek nalazimo najsjajniji sjaj svakog pedantno izgrađenog lika, s namjerom da dosegnemo dubine njegovog bića. Svaka nova knjiga o Landeru dubinska je prezentacija glavnog junaka koji prolazi pored našeg kauča kako bi nam otkrio sve ono što jeste. Priče iznutra prema vani, iznutra koje ljudi nikada nisu očitovali na općoj maskiranju i koje služe za tu empatiju naših ekscentričnosti i ludosti, naših snova i želja, na kraju krajeva, sve ovo dijelimo kao ljudi pred kojima se nalazimo razlike u okolnostima koje su nam predstavljene.
I u ovome roman "Lijepa kiša" Gabrijelove okolnosti vode nas u poznati, u taj čudni prostor koji se mijenja i odnosi se na cijeli naš život, u ćeliju modernog društva (kako je opisao neki filozof). Gabriel, Aurora, Sonia, Andrea, Horacio kruže oko oktogenerijske majke koja ih je samo htjela vidjeti zajedno. Ali svako ima svoje razloge za razočaranje, za osjećaj krivnje, ogorčenosti i izdaje.
Bez sumnje, uprkos kasnom početku svog književnog poziva, Landero je sakupio tu gomilu osjeta i perspektiva koje su svakom dobrom piscu potrebne da bi postao pripovjedač, postao hroničar, sposoban sintetizirati razlike iz djetinjstva i odrasle dobi koje se na kraju mogu distancirati do onih koji su prethodno činili to neraskidivo jedinstvo.
Aurora je to svjetlo biće, sposobno suosjećati sa svima i, međutim, ne može pronaći mjesto sastanka između braće i sestara koji samo čekaju da dođe do neslaganja kako bi oporavili stare svađe. Gabriel, koji je uvijek pokušavao predvoditi palicu, ne odustaje u svojim nastojanjima da napravi zamućenje kako bi povratio bit bratstva prepunog prizora nesloge koji će se ponovno pojaviti s tim prvim kapljicama sa sve crnijeg neba.
Možda je samo u pitanju prisiljavanje na sastanak koji majku navodi na pomisao da nije sve bilo uzalud, da razorena porodica može otvoriti nove horizonte kada ona nije tamo. Ali svaki brat ima nešto vrlo zanimljivo da nam kaže, kao što sam rekao, dok ih slušamo kao psihoanalitičare, pokušavajući sastaviti minimalno stvarnu zagonetku od zbira subjektivnosti koje bude taj osjećaj da gnojenje teško može zacijeliti kao čista rana. A onda ponovno okupljanje završava novim obračunom s neočekivanim krajem.
Roman Lluvia fina, novu knjigu Luisa Landera, sada možete kupiti ovdje: