Za profane i površne, govori se o onom koji je bio uvodničar tantričkog seksa u Španiji. Za poznavaoce, bio je briljantan pisac i slobodan i kontroverzan komunikator (jedno i drugo se spajaju s obzirom na finu kožu koju nosimo). Za sve, bez obzira: Fernando Sanchez Drago.
Osim njegovog imidža u javnosti i njegovog ukusa da se suprotstavi svima koji se razmeću svojim suprematističkim mišljenjima, postojao je pisac koji je od 70-ih osvojio brojne književne nagrade.
Jedan od Sánchez Drago, barem što se fiktivnog narativa tiče, bio je spekulativno, egzistencijalno, čak i eksperimentalno djelo.. Iz najjednostavnije stvarnosti autor nas je lansirao u velike pretpostavke, u egzistencijalizam sa naznakama osvete. Smrtnici da, ali ne iz tog razloga lišeni opipljivog raja emocija, utisaka, iskustava.
Paralelno sa životom posvećenim najdubljim kontradikcijama i putovanjima, uvijek je koristio lucidnost svakog trenutka da sastavi onaj vitalni mozaik koji je književnost uvijek bila za njega.
Ljubav, želja, seks, politika, istorija, verovanja, iskorenjivanje, smrt. Možda zvuči veličanstveno navođenje ovih pojmova kao tematskih izvora Sáncheza Dragóa, ali istina je da u svakom romanu ovog autora postoji po malo od svakog od njih posvećenih cilju manifestiranja njegove vizije svijeta, uvjerljivog u svakom trenutku posvećen je mudrima koji prevazilaze kontradikcije svakog trenutka.
3 najbolja romana Sáncheza Drage
Test lavirinta
Posle JJ Benitez, koji je u svojoj seriji Trojanski konji obilno ispričao današnji susret svijeta s Kristovim vremenima, nijedan drugi autor nije predložio putovanje sličnog značaja.
U slučaju Labirintskog testa, ne radi se o američkom naučnom istraživanju, već o duhovnom, psihotropnom i snenom putovanju Dionisa (s druge strane, Boga vina i ekstaze...) u potrazi za Isusom iz Galileje. Za mnoge čitaoce to je pretenciozan, pedantan i grandiozan roman.
Čak sam u nekim prilikama od samog autora želeo da shvatim da je njegova nagrada Planeta priznanje praznini. Pa ipak, meni se to činilo kao odličan roman u kojem se može uživati u malim gutljajima.
Čitanje romana ne mora biti pomno hronološka vježba (uključujući moguće flash backs ili retrospektivne scene) niti skup posljedičnih grananja ili zapleta. Ono što Dionisio otkriva u svojoj posebnoj odiseji.
To je roman koji poštuje samo okvir preklapanja misli zasnovanih na ideji, neku vrstu automatskog pisanja koje je kasnije sigurno prošlo kroz proces otklanjanja grešaka ili prepisivanja. Jer roman na kraju sve obrađuje sa donkihotskim duhom, suočavajući se sa situacijama o ljubavi, želji, misteriji, politici, religiji, seksu. Ako želite krenuti na književno putovanje u najheterodoksalnijem smislu, nemojte prestati čitati ovaj roman.
Put srca
Ponekad se čini kao da je Sánchez Dragó živio reinkarniran u duhu 60-ih, ne iz te decenije u Španiji, već u nekoj drugoj zemlji u kojoj hipi, duhovno i orijentalno kao da sačinjavaju simfoniju vječne modernosti, kraja rezolucije civilizacije ka miru.
Opet nam se predstavlja lik po imenu Dionisio, nesumnjivo već kao književni prijepis samog autora. Godina je 1969. i momak odlučuje da ostavi ženu trudnu da putuje istočnim dijelom svijeta i vrati se s malo više svjetla u vezi sa posebnim trenutkom koji mora proživjeti.
Cristina, trudna žena, piše roman u njenom odsustvu, a Dionisio piše njena pisma o svom vremenu u zemljama poput Vijetnama, Nepala, Indonezije i Pakistana. Tajming putovanja lika je očigledno neprikladan, ali mislim da je to više element škripe koji nas drži vezanim za čitanje (tip bi bio toliko glup da napusti ženu koja čeka njihovo dijete).
Tako pratimo Dionisija na uznemirujućem putovanju na kojem nam se povremeno čini da šutnemo guzicu u dupe i emocije ostavimo na drugom kraju svijeta. Ali kraj je veliki otkupitelj neblagovremene odiseje ...
Paralelne smrti
Sánchez Drago postaje ozbiljan pripovijedajući nacionalnu epizodu koja ga dotiče u velikoj mjeri kao posebno očevo iskustvo i polazište velikog dijela prošlosti koja čini svaku njegovu ćeliju.
Kad je u srpnju 36. objavljen Frankov ustanak u Sjevernoj Africi, Fernando Sánchez Monreal, direktor novinarske agencije Febus, pobjegao je u južnu Španiju u potrazi za podacima iz prve ruke.
Njegovo putovanje završilo je nekoliko mjeseci kasnije u Valladolidu, gdje su mu pružene najdramatičnije šetnje. I tu su autorova majka i njegova sestra ostavljene prepuštene sudbini usred ustanka i rata.
Zasnovan na autorovim vlastitim upitima i filtriran s fikcijom, ovaj autobiografski roman daje dobar primjer preživljavanja u teškim vremenima i genijalnosti koju su prisilile okolnosti u tragičnom promišljanju Španije koja je utonula u građanski rat.
