Bez sumnje, kino je sedma umjetnost zahvaljujući momcima poput kubrick. Reditelj koji se nije zadovoljio pričanjem priče, već je istraživao beskonačne mogućnosti svojih filmova od strogo narativnog do emocionalnog i psihološkog. I to je činio kroz planove, pristupe, efekte, fotografiju ili dijaloge. Jer istina je da su neki od njegovih najvećih hitova u raznim žanrovima kao što su Espartaco, Lolita ili čak Resplandor bazirani na uobičajenijim scenarijima. Ali najprepoznatljiviji Kubrick je otkriven u drugim vrstama više meta-kinematografskih filmova, mogli bismo reći.
Biti avangarda nije lako ni u jednoj disciplini. Stvar ima nešto od neredovnog postajanja, od kreativnosti i genija ispred ideja i struktura. Pretpostavljam da se tu podrazumijeva rasa koja nam se pojavljuje u skokovima i granicama. Na udaru genijalnog projekta koji na kraju urodi plodom, potiskujući u zaborav druge koji bi mogli biti odbačeni jer ništa nisu doprinijeli tom rizičnom smjeru stalne evolucije prema novim putevima.
Ali ovako se dobija pečat među velikanima. Nismo mogli zamisliti Kubricka da snima seriju ili da se podvrgne diktatu neke prepoznatljivije žanrovske filmografije, Kubrick je istraživao nove puteve kako bismo konačno mogli vidjeti njegova djela i danas s maksimalnim dozama iznenađenja i aktuelnosti. Nešto poput paradoksa kada se govori o filmskim klasicima uvijek u prvom planu.
Top 3 najbolja filma Stanleyja Kubricka
2001. Odiseja u svemiru
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Nedavno sam razgovarao sa prijateljem o najboljim filmovima iz naučna fantastika preko prostora. Na kraju smo podlegli najnovijem "Interstellaru" Christophera Nolana i Kubrickovoj Odiseji kao najzapaženijim u teškoj borbi za definitivno najbolji.
I istina je da se danas Odiseja može potcijeniti zbog ograničenosti specijalnih efekata trenutka. Ali bez sumnje je to remek-djelo puno uznemirujućih ideja o prostorno-vremenskim paradoksima, crvotočinama koje uspijeva postići vrijednost romana Arthur C. Clarke u radnji, ali to ga nadmašuje svojom šokantnom antropološkom vizijom prepunom neizvjesnosti o našem vlastitom postojanju.
Nije bilo žurbe da uđe u tu zoru čovjeka iz monolita sposobnog da probudi iskru, promjenu. Također nam treba vremena da otkrijemo astronauta izgubljenog u svojoj nuklearnoj bijeloj sobi, prepuštenog sam sebi, kako mirno stari na tom čudnom mjestu kao alegorija najtranscendentnije smrti ikada postavljene. Magnetni film koji od gledatelja zahtijeva određenu paralelnu introspekciju. Nije uvijek najbolji dan za vidjeti. Ali kada je neko spreman, s tim dodatnim vremenom koje nam se svakim danom sve više uskraćuje u filmovima, serijama ili knjigama, na kraju uživamo u iskustvu koje nadilazi kinematografsko.
Narančasta kao sat
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Ako se Tarantino danas opravdava nasiljem, pa čak i filigranskom zapletom kako bi naturalizirao jedan od nagona koji su najnužnije povučeni iz ljudskog repertoara u društvenoj sferi, Kubrick je često ulazio u taj anarhični osjećaj nasilja kao kanala izražavanja ega.
Istina je da je u slučaju ove priče, prethodno izmišljene od strane Anthony BurgessBez sumnje, patologija obilježava taj nihilistički ukus, taj animozitet prema drugima koji ne nalazi ništa više od smisla psihijatrijske analize koja ukazuje na distopiju našeg sve više individualističkog društva. Treba imati na umu da je film projektovan na 90-e od 60-ih, a budući da svaki kreator skenira horizont sa onim fatalizmom koji vodi barem do apokalipse, ništa drugo se nije moglo očekivati.
Poenta je da se u Alexu, protagonisti i vođi njegove bande, uoči to ljudsko biće oslobođeno savjesti. I odatle razmatramo mogućnosti da se neravnoteža, poremećena savest ili šta god to pokreće, može „preusmeriti“ ka ideji dobrog građanina. U pokušaju se krije izdržavanje filma koji nas naježi, koji nas uznemirava, ali koji je uobličen kao hod u najgore pakle ljudske volje kada je kanaliziran ka ugodnom zlu i njegovom paralelnom uništenju.
Metalna jakna
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:On ovde moja puška, evo moj pištolj! Slika nespretnog regruta u kupatilu. Poniženja izvan tipične spartanske slike. Zvanične slike Vijetnamskog rata uvijek su nastojale da operu sliku njegovih časnih vojnika koji pokušavaju da oslobode svijet.
Kubrick pomiče pitanje vojne organizacije i ponašanja vojnika u ratu nakon što su obučeni u potcijenjenosti života. Među poniženjima, nadimcima i sanbenitosima, ti vojnici dolaze na front sposobni za sve. Neprijatelj je bilo ko i okidač se može lako ispaliti kada više nema skrupula.
Na kraju, iza pogleda od hiljadu metara koji preostaje svakom vojniku koji je mogao izbliza da vidi strahote, duša to može podnijeti da nastavi da puca bez razlike. Jer jedino je važno ostati živ.
2 komentara na "3 najbolja filma Stenlija Kjubrika"