Top 3 Peter Weir filma

Za čast Australijski režiser Peter Weir nalazimo pregršt sjajnih filmova koji su nažalost razbacani na vrlo tačan način. Ignorirajući razloge zašto Weir u nekoliko navrata nije preuzeo više pravaca u produkcijama sa svojom određenom etiketom koja je osvojila Oscara. Možda je u pitanju varijabilnost radnje za koju ne preostaje ništa drugo nego razmišljati o tipu u potrazi za najpreciznijim scenarijem koji postaje primamljiv.

I pored toga, više od deset igranih filmova prati ga u njegovoj dobroj gomili decenija iza kamera. I bez da se nijedan od njegovih filmova ističe po bilo kakvom prepoznatljivom znaku snimljenom u Weiru u smislu scenografije, fotografije ili boje, upravo njegova pedantna izrada i istaknutost resursa u službi radnje čine njegove filmove uspješnim. Ništa bolje od te isporuke, te vrste samožrtvovanja ega za posao, kako biste bili sigurni da ćete dati najbolje za film. U ekstremima koji sežu od okruženja, dijaloga i naravno najprikladnijih likova.

Top 3 najbolja filma Petera Weira

Trumanov šou

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Optužen da je historijski lik unutar i izvan filmova, Jim Carrey je bio savršen stereotip da postane onaj Truman koji živi svoj život nesvjestan onoga što je iza njega. Ta čudna ili bolje rečeno paranoična ideja o nekakvom planu koji je osmišljen na našoj savjesti čini da se na trenutke sve čini pretjeranim. O tome govori ovaj film između humora nemilosrdnog rijalitija i sociološkog oko pojma slobode pojedinca, slobodne volje...

Carrey se, između humora i zbunjenosti, bavi time što nas čini da živimo u njegovom nestvarnom svijetu punom alegorija i metafora o tome šta se događa ovdje, s druge strane sve fikcije. Strahovi od djeteta koje se drži čovjeka koji nije u stanju da napusti ono što je uvijek bio njegov dom i škripave okolnosti zbog kojih njegov svijet izlazi iz šina.

Jer malo po malo svi padaju u laž. Od njegove žene do same majke. Čak i onog najboljeg prijatelja koji ga nikada ne bi izdao i doživio do delirične katarze pogrešnim ponovnim pojavljivanjem pokojnog oca usred faze njegovog života.

Truman s jedne strane. Ali s naše strane ukus za posmatranjem drugih da bi ispljunuo sve vrste sažetih presuda. Glupost televizije, brzi sadržaji, nebitnost onoga što se dešava i što nam se priča na televiziji kao tragedije naših dana...

Glas njegovog gospodara. Reditelj Realitya govori likovima šta imaju da kažu Trumanu u svakom trenutku. I podsvjesno oglašavanje, kao kada Trumanova žena gleda u kameru i pokušava nam prodati super-oštre kuhinjske noževe. Urnebesan film, ali i fascinantan iz mnogih drugih uglova.

Društvo mrtvih pjesnika

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Razumijem da mnogi obožavatelji Petera Weira smatraju greškom staviti ovaj film na drugo mjesto. Ali takvi su ukusi. Za mene, Truman, budući da je u suštini zabavni film, ima mnogo drugih pregleda koje nas tjeraju da se krećemo između stvarnosti i fikcije upravo u suprotnom smjeru u kojem to čini lik. Konvergirajući se na ona vrata gdje se oprašta i dolazimo.

No, vratimo se klubu, govorimo o filmu koji se po prvi put pozabavio dilemom obrazovnog sistema poput voza koji škripi neposredno prije iskakanja iz šina (možda je to već učinio, s obzirom na osnovnu nepokretnost gotovo svih obrazovnih sistema). , više zainteresovani za indoktrinaciju nego za obuku ljudi).

Jer da, mladi se moraju obrazovati. Tek možda u trenutku kada im je najpotrebnije da steknu tu autonomiju, onu volju koja bi ih u odrasloj dobi mogla učiniti slobodnim ljudima, obrazovni sistem pati od nemoguće uniformnosti, od potpuno pasivnog pristupa.

Svi znamo. Svi to pretpostavljamo. Mi žrtvujemo većinu mladih uz pojednostavljeno zadovoljstvo dežurnog pametnjaka koji dobije 10 i koji ispunjava sve napore u nastavi. Prilično dostignuće, prilično uspješan muškarac ili žena za budućnost...

Nezaboravni profesor John Keating izvlači se iz dara da to uvježba, kao učitelj. Jer u najgorem slučaju učitelj treba da bude samo onaj koji ima dar da bude. Ali opozicija je mnogo korisnija da se dodijeli nastavničko mjesto...naravno da jeste, gdje će završiti...

Za mene je stvar ostala pomalo kritična. Ali upravo je zbog sjećanja na ovaj film ukazano na ideju vođe, empatične odrasle osobe, učitelja dovoljno ludog da vjeruje u sve svoje učenike ispunjene voljom i vičući o kapetane, moj kapetane.

Jedini svedok

DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:

Da bi napravio napet film, noir triler, Weir je odabrao još zamršeniji zaplet s ulogom djeteta koje promatra zločin. Dječak po imenu Samuel iz zajednice Amiša koji, zaključan u toaletu kupatila na benzinskoj pumpi, svjedoči hladnokrvnom ubistvu.

Samo ta smrt ima malo slučajnosti. Mnogi labavi krajevi za inspektora po imenu Džon Buk zadužen da otkrije šta se dogodilo u toj sumnjivoj aferi u kojoj policajac na kraju bude "sklonjen s puta".

I samo on, to bespomoćno dete, može nešto da razjasni Džonu. Samo ga ispitivanje stvorenja izlaže jasnom riziku jer ima mnogo onih koji ne žele da kaže bilo šta što je možda vidio ili čuo. Koristeći situaciju, prilazimo grupi Amiša u kojoj se sve dešava na impresivniji način između tajnovitosti jednih i nezadrživog interesa drugih da se i dijete riješe...

rate post

1 komentar na "3 najbolja filma Petera Weira"

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.