Ima nešto zlokobne elegancije u predstavama Christopha Waltz-a. i naš prijatelj Quentin Tarantino znao je kako to odmah otkriti na veću slavu ovog jedinstvenog glumca. Svaka scena u njegovim rukama poprima nove dimenzije u bilo kakvom pretvaranju psihičke napetosti.
Uz valcer, napetost ili triler se redefiniraju. Jer njegov osmeh vuče tračak ljudskosti da se konačno probije prema najstrožim kaznama. Barem je tako u nekim od njegovih najparadigmatičnijih filmova. Ne radi se o tome da se Valcer ušuškava jer su uloge veoma različite, ali on svima prenosi taj otisak, taj električni udar nepredvidivog, okrutnosti koju sa zadovoljstvom uživaju najopaki umovi preneseni u kino.
Naravno, nisu svi mračni likovi na Waltzovom repertoaru. Zapravo, u nekim njegovim filmovima njegovi likovi uspijevaju da se poigraju tom tragikomičnom dualnošću do opšte konfuzije. Kako god bilo, kao heroj ili antiheroj, Valcer je jedan od onih glumaca koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Top 3 preporučena filma Christopha Waltz-a
Prokleta kopilad
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Inkarnacija zla za Waltz u filmu u kojem se žeđ za osvetom oblikuje kao dugo očekivani ukroni plan. Zato što je pukovnik Hans Landa gori od samog Hitlera. U svom putovanju kroz svijet on skuplja sav mogući cinizam da bi mogao živjeti na jednoj ili drugoj strani ovisno o tome kako njegova koža može biti slobodnija.
Scene u kojima njegovo burleskno i poremećeno prisustvo, zlokobno, nihilističko i usmjereno isključivo na to da seje bol gdje god da krene, na kraju imaju potrebnu težinu zapletu u kojem bi Bred Pit mogao biti njegov najmakijavelistički antagonist. Pobjednici i gubitnici sjede za istim stolom na gozbi nasilja.
Dok Evropa krvari na smrt tokom nacističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, mali bataljon osvetoljubivih jevrejskih vojnika pod vodstvom Alda Rainea obučen je da izvede hrabar podvig: ubije Hitlera i najviše zvaničnike njemačkog Trećeg rajha.
Prilika će im se ukazati u Parizu, tokom projekcije u bioskopu kojim upravlja prikrivena žrtva nacističkog nasilja, Shoshanna Dreyfus. U saučesnici s njom, grupa muškaraca pokušava doći do glavnog grada Francuske preko teritorije koju kontrolišu nacisti, u samoubilačkom pokušaju da se osveti "Fürheru". Pobuđujući sumnju među njemačkim vojnicima, čekaju ih krvavi i nezaboravni okršaji prije nego što se uopće približe svom cilju.
Django razvezan
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Tarantino ima sposobnost da pravi filmove unutar filmova. Nešto poput pozorišnih postavki u kojima se veliki dio posljednje minute filma može odigrati i koji ponekad postaju samodovoljni unutar radnje. I da nije lako zadržati pažnju gledaoca ako radnja ne napreduje, a likovi lutaju kroz jednu sobu.
Valcerove scene u ovom filmu suočavaju nas s rasističkim i izopačenim nasiljem. I ovoga puta na njemu je da glumi u svojevrsnom heroju protiv a DiCaprio koji kao da se preobrazio u valcer. To se moglo i očekivati, ali nas Tarantino tuče okrećući lica koja predstavljaju dobro i zlo ovom prilikom.
U Teksasu, dvije godine prije izbijanja Američkog građanskog rata, kralj Schultz (Christoph Waltz), njemački lovac na glave na tragu ubojica koje treba prikupiti na njihove glave, obećava crnom robu Djangu (Jamie Foxx) da će ga osloboditi ako mu pomogne on ih uhvati. On prihvata, jer tada želi da traži svoju ženu Brumhildu (Keri Vašington), robinju na plantaži u vlasništvu zemljoposednika Calvina Candieja (Leonardo Di Kaprio).
Velike oči
DOSTUPNO NA BILOKOJ OD OVIH PLATFORMA:Paradigma toksičnog odnosa macerirala je tom evolucijom godina pokornosti. Margaretina kreativnost potčinjena rastućim egom njenog supruga Waltera. Zna kako da vodi svoju ženu, zna kako da eksploatiše gusku koja nosi zlatna jaja jer je njegov slikarski rad prepoznat kao nešto posebno u njegovo vrijeme.
Stvar je u tome da Walter postaje uvjeren, i čini isto s Margaret, da bi on trebao biti taj koji će preuzeti odgovornost za radove. Ko potpisuje i ko predstavlja izložbe. U velikoj laži, Walter loše sahranjuje svoje kreativne frustracije. Jer duboko u sebi zna da je on Margaret, da nije niko, osim običan statist u očima javnosti. I tako, ono što je u to vrijeme mogao biti tipičan slučaj domaćeg patrijarhata, u ovom filmu dobiva drugu dimenziju.
Margaret Keane je slikarica koju je karakteriziralo crtanje djece s izuzetno velikim očima koje su narušile tradicionalni sklad i proporcije lica na koje je javnost navikla. Njegov rad je odmah izazvao veliku senzaciju i postao jedna od prvih najzapaženijih komercijalnih produkcija 50-ih, gdje je po prvi put uspjeh olakšao njegov pristup i povećao njegov utjecaj na veći broj ljudi. Umjetnikov rad preplavio je ulice Sjedinjenih Država.
Uprkos uspehu, plaha umetnica je živela u senci svog supruga, koji se javnosti i mnjenju predstavljao kao autor njenih dela. Margaret odlučuje preuzeti kontrolu nad situacijom i osuđuje Walter kako traži njena prava i beneficije i postaje jedan od promotora feminističkog pokreta tog vremena. Priča o ženskoj borbi u vrijeme kada su se stvari u svijetu počele mijenjati.