Bunburyjeve najbolje 3 pjesme

Morao sam pokrenuti ovaj novi odjeljak na svom muzičkom sajtu sa Enriqueom Bunburyjem. Djelomično zato što mi se jednostavno sviđaju projekti u koje se upušta. I zato što sam iz moje rodne Saragose. I treće zato što je kod njega sve otkrivanje u prirodnom procesu vitalne i kreativne evolucije.

Ako je biti umjetnik posvećenost onome što radite i onome što želite biti, izvan tržišta i prolaznih ukusa za upečatljivim refrenom, onda je bez sumnje Bunbury jedan od najautentičnijih koje možete pronaći (u Španiji zajedno sa Joaquin Sabina, Leiva i malo više).

Uspjesi i neuspjesi su za one koji traže brzo osvajanje svoje tržišne niše. Sve ostalo, sve što Bunbury radi je samo istraživanje. Velika prednost je tada isporuka isključivo i isključivo kreativnosti. Ko voli voli. Iako se, naravno, uvijek traži sve više ljudi kojima se to sviđa. Auditivno osvajanje koje možda neće uvijek stići do prve audicije, ali koje na kraju daje veću težinu muzici, kada se lagani refren izbriše da se više ne vrati, a suština dobre muzike ostaje.

Kao i uvijek za hejtere, uvrijeđene, puriste i ostale, to je subjektivna selekcija. Na osnovu, da, iscrpne audicije dela nepresušnog Bunburyja...

10 najboljih pjesama Enriquea Bunburyja

Od celog sveta

Savršena balada koju je Raphael odbacio za svoj repertoar. A istina je da je to jedan od najvećih amblema Bunburyja. Kao vjerni odraz duše muzičara (ne bilo kojeg muzičara već onog kojeg predstavlja Enrique i njegove neprestane potrage) i kao daleke čežnje svakog ljudskog duha u potrazi za najtranscendentnijom životnom avanturom.

Lady Blue

Mješavina sintisajzera i gitara koja podsjeća na Bowieja po sadržaju i obliku. Jer ako je Bowie vrištao sa svojim Starmanom, Bunbury je učinio isto sa svojim melanholičnim čovjekom na posljednjem brodu koji je napustio ovu plavu planetu.

prava iskra

Ta balada iz herojskih vremena i koja i dalje zvuči kao i uvijek. Želio je da odabere samo Bunburyjeve solo pjesme. Ali nemoguće je ne spomenuti ovo najveće baladero rock remek djelo. Potraga za onom iskrom koja sve osvetljava.

jer se stvari menjaju

Iz tog razloga se traže novi izazovi i krećemo ka novim horizontima. Jer stvari se mijenjaju i ne mogu privući više od neophodnog optimizma otrgnutog od svih prošlih nostalgija. Prevazilaženje tuge i, uprkos melanholičnoj ljepoti koju je pjevao Johnny Cash u svojoj «Hurt„Kao paralelna tema, odrastanje mora biti smiješno.

U inostranstvu

Stranac uči dvostruko jer se oslobađa uobičajenog etnocentrizma dok se oblači u nove običaje. Nema turizma, samo putovanje lišeno prognoza i proučenih ruta. Nešto što je Bunbury već naučio od Héroes del Silencio. Iz njegove putničke duše dolazi ova pjesma s prizvukom Mediterana sposobna da nas pomjera svijetom poput Uliksa na nemogućim putovanjima.

Infinito

Ljubav i slomljeno srce su isto. Barem kada su otpjevani u mitskoj baladi poput ove, završenoj hipnotičkim zvucima ka najromantičnijem razvoju radnje. Ljubav poražena trošenjem opjevana kao izgubljena prilika, kao priča koje više neće biti, pa čak i propast menza i smrt, ako do nje dođe, kao jedini način da se obnovi izgubljeni put ka toj beskonačnosti.

Alicia

Kada slušate Bunburyja kako govori o svojoj "Radical Sonora" ne čini se da je to najcjenjeniji album njegovog autora. Ali ovaj gad sin ima eksplozivne teme, prekida između elektronike i traženja zvukova odavde i tamo.

A Alicia je bila amblem tog albuma kojim je Bunbury razorio svoj svijet i ponovo se izgradio iz ruševina, sa svojom bukom kao tačnim piskom prema svim vrstama zvukova u istraživanju.

Spašavanje

Svako bira ko može platiti otkupninu. Samo što nisu svi spremni preuzeti po koju cijenu. Između otpornosti i samopožrtvovanja, ljubazne ruke koje skupljaju ostatke onoga što smo bili na kraju plaćaju ono što vrijedimo kada se sve vrati.

Zatvorenici

Ponekad sjaj bljesne iz jednostavnog. Kompozicija za usamljenu gitaru i nežna srca. Naravno sa daškom romantizma iznad onoga što romantizam danas znači u rukama muzičkih stilova koji uništavaju sve. Mala kompozicija sa onim škripom žica gitare poput eksera koji se drže za dušu.

Pretpostavljam

Najbolja pjesma na albumu "Očekivanja" koja ima mnogo magičnih trenutaka. Tipičan album u kojem se predstavljate svakom novom slušanju, otkrivajući strogo muzičke nijanse koje istovremeno dotiču nove emocije.

4.9 / 5 - (25 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.