Svako drvo ima svoj plod. Od stabla jabuke sa svojim drevnim iskušenjima, dovoljnim da nas izbace iz raja, do obične smokve sa svojim neobičnim plodovima nabijenim simbolikom između erotskog i svetog, ovisno o tome kako na to gledate i, prije svega, ovisno o ko to gleda...
Priča u kojoj Elif shafak On zna da doprinese mnogo više od tog unutaristorijskog gledišta koje pomera fokus sa istorijskih događaja na iskustva. Jer za Elif Šafak se ne radi o pripovijedanju izvedenica, posljedica i puteva kojima su neki likovi krenuli ovisno o okolnostima. Za nju, a posebno za njene protagoniste, pitanje je povući nit koja sve povezuje u suptilan, neprocjenjiv vez. Gotovo nevidljivo oblikujući šavove postojanja, pitanja bačenih u budućnost koja su djeca i odjeci prošlosti kao bilo koji konačni odgovor.
Od autora finaliste Bookerove nagrade i sa više od 300.000 čitalaca širom svijeta, dolazi "prekrasan i mučan roman fokusiran na mračne tajne građanskih ratova i zla ekstremizma" (Margaret Atwood)
Grčevite 1974. godine, dok turska vojska zauzima sever Kipra, Kostas, Grk hrišćanin, i Defne, Turkinja muslimanka, sastaju se tajno ispod pocrnelih greda kafane Happy Fig Tree, gde su nanizani beli luk, luk i paprika. . Tamo, daleko od ratnog žara, kroz šupljinu u plafonu raste stablo smokve, svjedok ljubavi dvoje mladih, ali i njihovih nesporazuma, izbijanja sukoba, razaranja Nikozije i tragično razdvajanje dvoje ljubavnika.
Decenijama kasnije, u severnom Londonu, Ada Kazantzakis je upravo izgubila majku. Sa šesnaest godina nikada nije posjetila ostrvo na kojem su rođeni njeni roditelji i očajnički želi da otkrije godine tajni, podjela i tišine. Jedina veza koju ima sa zemljom svojih predaka je ficus carica koji raste u bašti njegove kuće. Ostrvo izgubljenog drveta je magična priča o pripadnosti i identitetu, ljubavi i boli, i neverovatnom kapacitetu za obnavljanje kroz pamćenje.
Od sada možete kupiti roman «Ostrvo perdido”, autora Elif Shafak, ovdje: