Arbitraža je institucionalizirana u pola svijeta. Arbitražne odluke su to rješenje kako se ne bi došlo do sudskih sporova opterećenih procedurama, rokovima i troškovima.
I na ovom području književnost se može stvoriti kao odraz uznemirujuće stvarnosti, baš kao i drugi pripovjedači pravnih fikcija, poput John Grisham bave se povezivanjem nas s tom tačkom neizvjesnosti o nečemu tako svakodnevnom kao što je traženje zaštite pravde.
Ovom prilikom izmišljeni lik prska blizinom realizma donesenog iz posebne kazuistike arbitraže u Peruu. A lik doktora Héctor Céspedes vodi nas kroz uznemirujuće svjedočanstvo koje opterećuje zaplet, čak i više ako je moguće, o tom suhom utjecaju najgrublje stvarnosti.
Jer Ukidanje zakona Govori nam na prethodnom linku, u sadašnjem formatu kao seriju romana, koju je pisac zajedno sastavio Gimena Maria Vartu, ilustrator Sam slikar i urednik Hector Pittman Villarreal, pojedinosti koje se povezuju s arbitražom kao izgovorom, kao alternativnom formulom za skrivanje obaveza i istiskivanje javnih sredstava.
Ali najveći uspjeh ovog romana leži u ovoj dvostrukoj personalizaciji, u prebacivanju težine svijeta na pleća Héctora Céspedesa i u potrebnoj figuri tužitelja, koji svoj posao obavlja unatoč svemu. Héctor zna da interesi upravljaju tempom ove prethodne arbitraže sa kasnijim izgovorima o skraćenom otkupu oporuka. Tužilac je spreman da stavi crno na belo, uz pečat pravde, bezobrazluke nakupljene tokom godina nemara i optužbe za nejasne usluge.
U nevoljama Hektorove savjesti, ponekad između poetskog i simboličkog, nalazimo ljudsko biće suočeno s jednim od velikih civilizacijskih karcinoma: korupcijom.
U ravnoteži između dobra i zla koja u svakom trenutku napada ovog lika, strukturirana je dramatična kritička vizija ove korupcije, koja uvijek napada dobru volju bilo koje osobe ili institucije, uključujući arbitražu.
Panaceje, čudesna rješenja ne postoje. Još manje u Ministarstvu pravde. I koliko god se pronalaze alternative za sporo pravosuđe i sumnju da ne slijede uvijek procedure u skladu sa zakonom, sjena korupcije završava svoj put, polako se nazirući u načelu, podvrgavajući sve mraku kad se otkrije da je može se vratiti da zamrači svijet.
Slučaj o kojem se govori u romanu, izvučen iz te nepremostive stvarnosti, predstavljen nam je između promišljanja njegovih likova i onih otvorenih dijaloga koji se odvijaju u sudnici u kojoj netko konačno traži istinu ne razmišljajući o cijenama.
U međuvremenu, između dolaska i odlaska u sudnicu, bogati detalji onoga što zaista može biti u ovom ciničnom svijetu. Utvrđivanje zločina radi kontrole svake arbitražne presude kojom se krade javni novac koji bi trebao zadovoljiti osnovne potrebe stanovništva. I takođe kolateralna šteta.
Ništa luđe i ništa slično kriminalističkom romanu od ovog sastava rukopisa onih koji znaju šta se u toj pravdi kuha po ukusu potrošača, prema plaćenoj cijeni ...