Ništa bolje od alegorije i njenih simbola da bismo stekli perspektivu o stvarima koje nam se događaju, o našim svakodnevnim problemima i načinu na koji se nosimo s njima.
I ništa bolje od fantazije za sastavljanje tih divnih priča koje zabavljaju dok nas vode i nude alternative u trenucima zabune.
To je ono čime se ovaj roman Hope pokušava baviti. Uz čiji naslov ide i onaj tipičan slogan koji već naslućuje o čemu će se radnja baviti: Priča o devojci koja nije mogla da čuje reči.
Već od samog početka možemo pretpostaviti šta znači nemogućnost čuti riječi: nedostatak komunikacije. Blindness. Buka.
A onda smo počeli čitati. I krenuli smo bez gubljenja detalja kroz staru ulicu, svaki opis postavlja raspoloženje i ujedno vodi do prvih simbola naše šetnje u potrazi za nečim.
Pronalazimo pozorište Serendipity, koje nas, kao što mu ime kaže, poziva da uđemo u njega ne znajući da smo ga tražili, ali osjećajući da je tamo gdje možemo pronaći nešto jedinstveno, nešto drugačije od onoga što smo tražili, što postaje novo veliko otkriće.
Jer mala Matilda, uprkos tome što je skoro mala žena, uskoro izgleda kao replika malog princa Saint Exupery. Jedan od onih djetinjastih likova koji u svojoj naivnosti skupljaju mudrost za sve koji su već izgubili put djetinjstva kao rješenje za sivilo svijeta.
Pored Matilde nalazimo Josepha, sa svojim nevoljama kao odraslog muškarca ili neke lutke koja je Matildin saučesnik.
Jer Matilda mora pronaći nekoga s kim će podijeliti svoje tajne i strahove. I u stanju je zbunjenosti i straha kada u Matildi možemo prepoznati djelić sebe.
I iz te empatije rađa se konačno učenje knjige, uputstva da se krene naprijed, način da riječi ponovo služe za komunikaciju i sreću, ili barem pokušaj...
Roman Hope, novu knjigu Wendy Davies, sada možete kupiti ovdje: