Povijest uvijek čuva te zakutke koje treba otkriti, poput gigantske katedrale u kojoj se razaznaju detalji koji na kraju postaju svemiri među njenim aslarima. Ovako nešto se događa s Fiumeom, vrstom baratarskog ostrva oživljenog u surovim dvadesetim godinama Evrope između ratova.
Pitanje je doći do romana Fernando Clemot, s tom tačkom isključivosti koja ima ponovno otkrivanje svoje stvarne vrijednosti. Jer taj džin koji je označio dežurni klesar ima dugu istoriju sve dok tamo nije postavljen. Na isti način, Fiumeova slobodna država (koliko god bila slobodna koliko je i prolazna) danas koncentrira priču između ekstravagantnog, epskog, zlokobnog i u isto vrijeme rasvjetljavanja čudnih temelja svakog prisilnog i prisilnog nacionalizma.
Spremimo se dakle otputovati u današnju hrvatsku Rijeku da otkrijemo koliko su kapriciozne zastave obojene ideologijom i krvlju. Tako na kraju objašnjavaju stvari koje su i danas zastrašujuće kad se promatraju izvana, ali se zapale kad se vide sa strane onih koji stežu tkaninu i pjevaju strofe za pjesmu. Zanimljivo istorijska fikcija.
Sinopsis
U septembru 1919. godine, dvije stotine dobrovoljaca pod vodstvom spisateljice Gabriele D'Annunzio zauzimaju grad na hrvatskoj obali s namjerom da oforme vlastitu državu pripojenu Italiji: Slobodnu državu Fiume. Petnaest mjeseci pisac će pokušati stvoriti vladu "slobodnih i herojskih ljudi" i razvit će sav govor i pribor koji će fašizam koristiti za svoj uspon u sljedeće dvije decenije.
Trideset godina kasnije, Tristam Vedder, dopisnik New York Tribunea u to vrijeme, vraća se u Italiju u pratnji svoje porodice da vidi mjesto gdje mu je umro najmlađi sin, u nedavnoj kampanji u Italiji. Susret sa prošlim scenama natjerat će Veddera da ponovno proživi to vrijeme u Fiumeu, uspon fašizma, svoju početnu vezanost za njega i sve ono što mu je promijenilo život tog vremena. Razmišljat će o posljedicama totalitarizma i rata pokušavajući sastaviti neke dijelove koji su izgubljeni prije trideset godina.
Roman Fiume Fernanda Clemota sada možete kupiti ovdje: