Javno znanje, prije nešto više od godinu dana, o situaciji koju su neki penzionisani stvaraoci doživljavali zbog usklađivanja penzija i naplate autorskih prava, stavilo je na ploču kulturne debate, možda po prvi put, o uslovima života i rada većina pisaca naše zemlje. I, indirektno, naglasila je potrebu koja je riješena samo na specifičan način ili jednostavno isključena iz kataloga ciljeva pisca: mislim na odbranu vlastitih interesa, pozicioniranje kao bitne subjekte uređivačkog procesa ( "industrija") A kao glavni na koje su utjecale promjene, neki radikali, koji generiraju širenje digitalnog svijeta, da ne spominjemo druge izazove koji nisu toliko novi, ali od nesumnjivog interesa koji su bili dio kataloga tužbi za povredu autorskih prava decenijama. U XXI veku, stvarnost pisca društvo je malo poznato. Čak je i čitaoci zanemaruju, koji obično ne prestaju razmišljati o okolnostima u kojima nastaju knjige koje kupuju ili posuđuju iz biblioteke, niti o "radnim" i vitalnim uslovima svojih stvaralaca.
(...)
Izvor: newtribuna.es