Engleski pisac Zadie smith autorka je odlučna u namjeri da uglasi svoje zaplete u osnovi od svojih likova. Budući da je svaki njegov roman neka vrsta potpune teatralizacije, naturalizirane u bogatim dijalozima i refleksijama napravljenim monolozima.
Intervencije koje postavljaju scenu i donose na scenu stvarnost koju treba eksponirati, poput čarobnog scenskog majstora izgrađenog isključivo od i za rekreaciju na riječima napravljenim od scenskih dasaka.
I ne, to nije dramaturgija, to je romaneskna, tek pod zanatskom tvornicom jednog od tih autora da se otkrije kao eksponent književne avangarde. Horizonti književnosti u kojima protagonisti dosežu talase maksimalne moći koji odjekuju u odjecima humora, tragičnog osjećaja, bijesa, pa čak i krivice, ovisno o trenutku.
Realizam vremena, zapleti društvene komponente s najintenzivnijom udicom budućnosti nekih protagonista koji osvajaju s prve stranice. Život je najbolja radnja koja može označiti napredak priče, samo morate znati ispričati život, što nije malo. A to zna mnogo o tome iznenađujuće Zadie Smith.
3 preporučena romana Zadie Smith
Bijeli zubi
Taj prvi roman koji najavljuje drugačiju, hipnotiziranu, stručnu spisateljicu u njenom ranom djetinjstvu, u literaturi koju je ona praktično izmislila.
Možda na kraju i nije najbolje djelo, ali mora biti uokvireno buđenjem autora i stila, otiskom ka nivoima realizma koji su uvijek neophodni u svakoj epohi naše civilizacije. Jer ako nam pisci šarmom svoje proze ne ispričaju šta se dešava u svijetu, neće biti kronika intrapriča, što je bitno u cijeloj ovoj našoj evoluciji.
A koja je veća realnost od seobe naših dana, mešavine i ksenofobije, traganja za budućnošću, poraza, uspeha, humora kao jedinog oružja koje vredi protiv svega i strasti kao vodilja sine qua non.
Archie i Samad čuvaju to blago, koje godinama nužno prosijava, sjećanja na rat. Današnji London više se ne boji nikakvog Blitza, ali za dva starca modernost je možda najgori Blitz koji ih stalno bombardira. Sada se čini da se obojica suočavaju sa otuđujućom idejom da njihova djeca ne znaju uživati i iskoristiti vrijeme mira koje su im pružili. Ali niti oni ne mogu vidjeti da još nije vrijeme harmoničnog mira koji zamišljaju.
Jer su im djeca još crnci, da objasnim to kiselim humorom, a to je i dalje teret za vječne nasljednike raja: bijelci su uvjereni u to. Možda je to to, možda su se Archie i Samad borili za ništa, pa nisu mogli izboriti slobodu ni za svoju djecu. Kako se ne nasmijati tragediji ove vrste otkrića? To je to ili vratite staru pušku... Priča o urnebesnoj ironiji s dozom oštre kritike. Intenzivan roman kakav bi mogao napisati samo pisac od jedva dvadeset godina.
O lepoti
Možda trik za ovaj realizam napravljen u Zadie Smith leži u godinama, u mladosti sposobnoj uhvatiti se u koštac s najtranscendentnijim dijalozima preciznim potezima četke bez daljnjih razmatranja i proširenja tipičnih za bradate i naborane mislioce ili filozofe sa sitnim očima, konzumirane iza naočala.
Bez sumnje, ljepota zahtijeva malo razmatranja ili teškog zaključivanja. Ono što je lijepo je efemerno i u isto vrijeme bezvremensko u našem sjećanju. I niko mu ne može pristupiti iz opisnog ili ideološkog. Traktat o ljepoti trebao bi biti kompilacija trenutaka, nekoliko riječi razmijenjenih s nekim dok se dogodi nešto fantastično ili nas jednostavna gesta prebaci na ono mjesto izvan nas gdje ljepota naglo prolazi, na svoje.
U svojim ranim dvadesetim, Zadie opisuje prizore ljepote među prozaičnim našim svijetom. Jer stvari u suštini postoje zbog svojih suprotnosti. A vrhunske ljepote ne može biti bez suprotstavljanja vulgarnog. Ljepota nesumnjivo polazi od pojedinca, u ovom slučaju od profesora poput Howarda Belseya, on podnosi onaj osjećaj dekadencije koji se javlja kada je čovjek već dovoljno star da se vrati na zemlju sa prirodnog vrha životne linije.
Djeca, žena, ljubavni propusti i nevoljkost prema gotovo svemu. U pogubnom shvaćanju svog postojanja, Belsey je ponekad urnebesno srećan u susretima sa svime, s nadolazećim generacijama koje njegova djeca predstavljaju, s ljubavlju koju je prije nekoliko dana odbio prvi prozor koji je našao u tom domu i sa trgovinom onaj koji ne vidi ništa osim uljeza i penje se. Ali ljepota je uvijek, čak i s više sjaja u dekadenciji, između dijaloga roman napreduje prema cilju koji pomiruje sve, kao što nas dašak vjetra može pomiriti sa životom.
Swing times
Dolazimo do autorovog petog romana i iako se zadržava ta svjetlina likova, može se dogoditi da se intenzitet ovog novog magijskog realizma XNUMX. stoljeća smanjio na razini strastvene kronike svakodnevice ili je to možda nešto što je u na određeni način Kako izgleda da ovaj roman pokušava plagirati navale "Bijelih zuba".
Ali hajde, roman ima i svoju draž jer i dalje obiluje darom ovog autora. U svojevrsnom prvom licu same spisateljice, upoznajemo protagonistkinju u budućnosti i njenu prijateljicu Trejsi. Oboje ih spaja prijateljstvo koje uz tu sinergiju starih prijatelja stvara i harmoniju snova i nada.
Naravno, za očekivati je da će želje oboje na kraju biti krnje jer one nisu baš iz bogatih porodica. I upravo iz tih snova gdje se taj kiseli humor ponovo rađa, on gasi buđenje čovječanstva otpornog na bombe, s tim dijalozima o empatiji od prve riječi.
Druga stvar je ono što se dešava iza zatvorenih vrata u svakoj od djevojačkih domova, jer u dolascima i odlascima ne tako daleke prošlosti i danas otkrivamo vrlo različita okruženja koja favoriziraju svaku prijateljicu na vrlo različite načine kako bi se suočila s njihovim izazovima. Roman o prijateljstvu različitih ličnosti skovan oko sličnih ambicija. Novi prikaz tog autentičnog života koji kuca u svakoj sceni.
Pročitao sam samo Grand Union i smatrao sam ga odvratnim. To je zbunjujuće i jedna duga, bolna mentalna slamka. Neki kritičari smatraju da kao žena, crna i bestidna, već imamo sastojke dobrog pisca. Pa ne. Nedostaje joj talenta i interesa i bojim se da je ova autorica izdavački blef.