Evo. 3 najbolje knjige Sorena Kierkegaarda

Kierkegaarda ili kada se filozofija i književnost spoje. Jer ako se svi brzo udružimo Sartre Kao srž ove historijske struje, nesumnjivo zahvaljujući svom romanesknom aspektu, ne treba zaboraviti da je pitanje egzistencijalizma izrazito filozofsko. A tu kierkegaard oslanja se na tu bitnu literaturu koja pokušava pronaći najtranscendentalne odgovore. Uvek iz novog pristupa, neka vrsta "ja postojim, dakle mislim".

I naravno, na isti način na koji sam se prije nekog vremena osjećao ugodno sa svojim omiljenim filozofom Nietzsche S njegovim djelom u ritmu najmračnijeg Wagnera, sada je moj red da pregledam neke od knjiga koje je danski mislilac najviše preporučio.

Očigledno je riječ o gustom autoru, jednom od onih koje treba čitati bez ikakve smetnje kako ne biste na kraju uronili u najdublji očaj zbog teksta za koji se čini da je naglo promijenio jezik.

Ali kad se jednom pustiš. Kad se uspijete povezati s pojmovima, s tumačenjima, s nagađanjima i s onom vrstom nemoguće znanosti koja je filozofija u potrazi za uvjerenjem, završit ćete zarobljeni poput Uliksa pod arpeđioima te prikrivene sirene Kierkegaarda.

Top 3 preporučene knjige Sorena Kierkegaarda

Dnevnik zavodnika

Pokušavajući dati prioritet djelu filozofa koliko Kierkegaard ima svoju suštinu. No, ovaj se roman može smatrati pretečom toliko pisaca odlučnih u svojim likovima ponuditi one djeliće čovječanstva koje su duboko do visceralnog, čak i psihosomatskog.

I samo zbog toga, pored svojstvene vrijednosti, ističem je na prvom mjestu. Iza ovog naslova s ​​pojavom roza romana krije se snažna priča o subjektivnoj činjenici ljubavi, strasti i njenoj sposobnosti da transformira stvarnost.

I naravno, ništa bolje za mislioca o Kierkegaardovoj dubini od toga da pobjegne s ličnim nedostatkom ljubavi iz koje može sastaviti naraciju. Jer sve počinje od jedne od onih pravih ljubavi i njihovih rana.

Juan i Cordelia su ljubitelji ove priče. Juanova strast prerušena u ljubav krije svu filozofsku namjeru radnje, dok je Cordelia potisnuta u tu gotovo romantičnu patnju, izraz koji su već napustili novi pisci tog doba.

Huan i njegov prolazak svijetom bez većih pitanja od njegovih najstrastvenijih potreba. Huan i nagoni koji ga pokreću kroz dane. Možda sreća, ali svakako neznanje. Težina prolaska kroz scenu kao ništa ili pokušaja razumijevanja istine izvan životne faze.

Strah i trepet

Nečije vlastito iskustvo kao ponavljajući argument iz kojeg se može ocrtati ta filozofija postojanja. Ne može drugačije. Egzistencijalizam ovo biće stavlja ispred svake namjere idealne projekcije, osuđenog po svom mišljenju na neuspjeh neznanja i neprovjerljive hipoteze.

Protiv Hegel i njegove metode, učvršćivanje u otkriću nemogućeg pojma vanzemaljca.

Stoga, pod najkonkretnijim uvjetima, a već ranije razrađen u Diario de un zavodnik, Kierkegaard piše iz gorke percepcije usamljenosti i volje za preživljavanjem iz obilnog pokušaja otkrivanja.

S ponosom, ili možda znajući univerzalnu vrijednost ovog djela, tko zna? Čini se da je i sam autor bio vrlo zadovoljan ovim esejem koji polazi od neprolazne slike Abrahama koji će ubiti svog sina.

Religija to može objasniti, sublimirati kako hoće, ali Kierkegaard se fokusira na ubistveni dio, na čovjekovu sposobnost da uništi ono što najviše voli. Vjera, ludilo, strasti, ljubav, usamljenost.

Koncepti koji vas od tog trenutka katoličkog imaginarija poznatog cijelom svijetu divno upetljavaju u taj unutrašnji univerzum iz kojeg se vanjski univerzum može pomrčati do teške tačke.

Koncept tjeskobe

Pa da, u pravu ste. Nema sumnje da od tolikog upita šta radimo ovdje? Usred najizraženije samoće i s prizorom izgubljenim u beskonačnosti crne nebeske kupole, na kraju se pomno spozna muka.

Činjenica je da se i Kierkegaard usudio pisati o njoj. I za njega se pokazalo da je tjeskoba neka vrsta tražene sudbine, napetost između ravnoteže razuma, koja proizlazi iz morala, potrebe da se vjeruje u Boga i nagona koji guraju prema uputama demona.

Ako je ljudsko biće izrazito racionalno, kontradikcija s njegovim instinktom označava teško bojno polje na kojem se ta tjeskoba na kraju budi iz nužde.

Ono što je najfascinantnije u ovom šokantnom izvještaju o egzistencijalizmu kao najugrožavajućoj podvojenosti je, zanimljivo, književni dio, ljepota izložbe, besmrtnost pojmova i slika paradoksalno u tjeskobi življenja.