3 najbolje knjige Marte Sanz

S vlastitom bibliografijom u kontinuiranom rastu iu kojoj nalazimo ponešto od svega između žanrova fikcije i publicistike, Martha Sanz Ona je jedan od bitnih autora aktuelnog španskog narativa. Ne smije se propustiti uz ostala književna olovka sa karatima kao npr Betlehem Gopegui o Edurne portela.

Pitanje za rješavanje bilo kojeg narativnog prijedloga sa solventnošću Marte Sanz je ovladavanje alatima za dovoljnost, plus domišljatost i kreativnost da se sve uravnoteži prema tom uvijek iznenađujućem skupu.

Svaka nova knjiga Marte Sanz ima ne znam kakvo iznenađenje. Dar od pisac sa velikim zanatom koji se može usuditi da nam ispriča najneočekivaniju priču, od pregleda noir žanra, do eseja, preko savremenih zapleta.

No, ako postoji jedna karakteristika koja povezuje sve zajedno u ovom autoru, to je taj osjećaj svježine, odvažnosti u formi i suštini. Stavljajući svoj način na koji svijet vidi u obzir kroz svoje likove, Marta Sanz se kladi jer se upravo oni, protagonisti njenih scena, kreću s ogromnom istinom, s osjećajem da kad počinje radnja, opća maškara završava. Biti zahvalan u vremenima nakon istine.

3 preporučene knjige Marte Sanz

Metalne kapke se spuštaju

Moj ukus za distopiju ima neku prognozu o smaku svijeta. Ili barem onaj osjećaj da se čovječanstvo oblikuje prema fatalnosti kao samoispunjavajućem proročanstvu između ideja o prenaseljenosti svijeta. Ideje u kojima se čini da je moć uvijek spremna da se ovekoveči po svaku cijenu, po svaku cijenu. Stoga, priče poput ove snažno privlače moju pažnju iz novih pristupa u scenarijima koje je već posjećivalo mnoštvo autora iz Orwella ili Huxleya.

Ovaj roman nas smješta u budući svijet Zemlje u plavom (Rapsodija). Tamo živi zrela žena sa Flor Azul, dronom preko kojeg vodi razgovore sa svojom prijateljicom Bibi, koja je zapravo glas glumice. Žena, usamljena i zaboravna, živi odvojena od svojih kćeri, Selve i Tine, od kojih je svaka zaštićena i nadzirana od strane drugog drona: razočaranog Zastarjelog i adolescentnog Cucúa.

Žena nastanjuje svijet kojim upravlja virtuelno, paketne kompanije i programi srca. Svijet kojim vladaju eksploatacija, policijska represija i strah od bolesti i smrti, u kojem tanatopraktičari čuvaju leševe od truljenja. Soundtrack ovog grada-seoskog svijeta je onaj metalnih kapaka koji se iznenada spuštaju, jedan od lajtmotiva koji se skupljaju oko sebe, formirajući petlje i talase, u ovoj distopijskoj gluposti. Ali distopijski poput distopije pune nade à la Vonnegut: sa svojim malim ptičicama koje upozoravaju na curenje vatre...

Pun namigivanja i referenci (od visoke kulture do televizijskih tračeva, uključujući sve vrste pop parafernalija), roman je futuristički pamflet, kiborg simfonija, poklič protesta, koreografija pustoši, moderniji vanitas od postmodernizma i , prije svega, neoromantičan roman trutova zaljubljenih u žene o kojima se brinu i špijuniraju, obrnuti Coppelias, sentimentalni vampiri, prezir prema bogu algoritma, snovi, ogledala, čari i revolucije: proljeće može izaći iz tama koju podržavaju najnepredvidljivija bića.

Clavicle

Ako književnost shvatimo kao mudru vježbu u ocjenjivanju onoga što jesmo, ovaj autobiografski "roman" uspijeva prenijeti najiskreniji osjećaj naše psihe provirujući u događaje koji su je napali.

Krajnji razlog za život je da umrete. I pod ovom suštinskom kontradikcijom, činjenica da ste hipohondar stječe osjećaj stalne lucidnosti, spoznaje o čemu se radi. Zatim tu je jezik, oblik. Takvi prethodni argumenti ukazuju na duboku metafiziku. Pa ipak, jezik je savršeno oruđe za naturalizaciju svega nakon dotičnog restrukturiranja.

Kratke, ali eksplozivne rečenice, prihvaćeni aksiomi koji se tope poput morske pjene, simboli, svakodnevni haikusi, sve ukazuje na otuđenje koje lišava stvarnost da se vidi u njenoj sirovosti, bez maski. I sve se događa na jednostavan način., Od percepcija same autorke, podvrgnute uobičajenom trećem stepenu koji svako ljudsko biće sebi nameće, izlažući se svojim strahovima i sumnjama u najneočekivanijem trenutku.

Crna, crna, crna

U kriminalističkim romanima obično postoje dvije grane, ona samog slučaja i ona istražitelja. Jer čini se da nijedan zločin nema dovoljno udice ako se ne protivi pakao dežurnog istražitelja.

I Marta Sanz je vidjela priliku i mislila je da dekompenzira stvar. Zato što je Zarco, njegov detektiv, zadužen za ubistvo Cristine Esquivel, zar ne ..., ali najvažnije pitanje je njegov lični odnos s bivšom suprugom, Paulom, jer ono što su Paula i Zarco mogli doživjeti, prije nego što je on otvoreno se manifestovao kao homoseksualac, mogao bi izazvati hiljadu neriješenih problema u toj velikoj laži kakva je morao biti njegov brak.

Vjenčali bi se s razlogom, bez sumnje. I iz njihovih stalnih poziva i bogatih razgovora, razumijemo da su dvije srodne duše na svojim suprotnim polovima, što je čudno, iako svakako nikada ne napuštamo cijeli slučaj ubijene mlade žene. Jer nakon što je kontaktirao Olma, mladića s kojim bi Zarco imao više od razgovora, otkriva se dnevnik njegove majke Luz, naizgled bezopasan koliko je iznenađujuće makijavelistički dovesti svoje mjesto u red, na najbolji mogući način .

Druge preporučene knjige Marte Sanz

Pokažite se

Gdje je život uragan koji može izbrisati sve. Gdje je sve što se dogodi kraj i okidač nove oluje. Sva je smirenost uragansko oko u svijetu kojim vladaju nemoguće nade, ego, želje i život u najvećoj mjeri.

Glumica Valeria Falcón prijateljica je Ane Urrutia, stare slave koja nema gdje pasti mrtva. Njegov pad preklapa se s pojavom Natalije de Miguel, mlade aspirante koja se zaljubljuje u ciničnog Lorenca Lucasa. Daniel Valls suočava svoj uspjeh, svoj novac i svoj glamur s mogućnošću svog političkog opredjeljenja. Charlotte Saint-Clair, njegova supruga, brine se za njega poput gejše i mrzi Valeriju, Danielovu veliku prijateljicu.

Moždani udar, kazališna montaža Eve u goli i potpisivanje manifesta otkrit će čitatelja: Priča o strahu od gubitka mjesta. O otpornosti na metamorfozu i njenoj pogodnosti - ili ne. O tome šta znači biti reakcionaran danas. O jezičkim promjenama koje odražavaju promjene u svijetu. O gubitku prestiža kulture i njenoj mogućnosti da se umiješa u stvarnost. O devalvaciji slike umjetnika. I njegova nesigurnost. O javnosti.

O generacijskim promjenama i starenju. O bogatim glumcima koji potpisuju manifesta i siromašnim glumcima koji ništa ne potpisuju jer ih niko ne uzima u obzir. Paradoks je da samo kada je neko anoniman počinje služiti nečemu u svojoj zajednici. O dobročinstvu kao zlu i dobrotvornim galama kao reproduktivnoj petlji nepravde. O tome da li se protiv sistema može boriti unutar sistema. Rub, smiješan, tužan, šiljast, hitan tekst. To je šou biznis.