3 najbolje knjige Deep Jonathana Littella

Loš učenik koji ne nadmašuje svog učitelja, govorili su. Sin je takođe učenik kada preuzme isti zadatak kao i njegov otac. I da, u slučaju Jonathan Littel ima za cilj da nadmaši Roberta, njegovog oca.

Jer Jonathan Littell junior ima tu veliku nagradu koju sa recipročnim ponosom može pokazati svom ocu, ništa manje nego Goncourt 2006. Od tada je dobri stari Jonathan nastavio sa svojim književnim razvojem, potvrđen u tom znanju i strpljenju koje je potrebno da i sam postane pisac.

Od mladosti započinje djelima autora naučna fantastika ili bolje rečeno transgresivni narativni prijedlozi za već profinjeniju literaturu. Njegov narativ s nizovima povijesne fantastike, kafkijanskim egzistencijalizmom s vremena na vrijeme i tim ukusom za depersonalizaciju i otuđenje koji događaji pokazuju iz krajnje srceparajuće lucidnosti.

3 najbolja romana koje je preporučio Jonathan Littell

Dobroćudni

Empatija sa samim đavolom je nešto što sam takođe pokušao u svojoj knjizi «Ruke mog križa«. Pitanje je uzeti u obzir, kao što je Terencio već rekao, da smo ljudi i ništa ljudsko nije nam strano. Za prikaz ovog novog dugmeta s Littella.

O nacizmu je mnogo napisano, ali malo je romana koji su se usudili prodrijeti u svijest nacista. U knjizi The Benevolent Jonathan Littell nudi nam gledište krvnika, SS časnika Maximiliena Auea, koji desetljećima nakon završetka Drugog svjetskog rata iz prve ruke prepričava svoje učešće u ratu i masakrima na prvim linijama fronta. ... ovaj, kad je imao između dvadeset pet i trideset godina.

Uvjereni nacista, bez grižnje savjesti i moralnih zamjerki, Aue preuzima svoju predanost Hitlerovoj zločinačkoj mašineriji, kao član Einsatzgruppena, pa stoga i kao odgovoran za zločine protiv čovječnosti, u Ukrajini, na Krimu i na Kavkazu. Pripovijeda o njegovoj intervenciji u bitci za Staljingrad sve dok nije poslan u Berlin gdje radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova pod Himmlerom i surađuje u provedbi i izvršenju 'Konačnog rješenja'.

Ali Las benevolas nije samo jedan od velikih romana o nacizmu i banalnosti zla. To je i ispitivanje tamne strane porodičnih odnosa i seksualne opsesije. Max Aue živi progonjen duhom incesta sa sestrom i njegovom homoseksualnošću, razlogom njegovog ulaska u SS i mržnjom prema majci.

Na ovaj način čini se da se povijest i privatni život isprepliću u fatalnosti, na način klasične tragedije. Nije iznenađujuće što naslov Las benevolas aludira na Eshilovu La Orestijadu. Sofoklova Electra i Život i sudbina Vasilija Grossmana drugi su klasici s kojima dijalog vodi roman Jonathana Littela. Las benevolas je nagrađen Goncourtovom nagradom i velikom nagradom za roman Francuske akademije. A njegovi čitaoci broje milione širom svijeta.

Priče o Fati Morgani

Na kraju krajeva, ono najlepše je kratko. Orgazam bez odlaska dalje. Dakle, orgijastično čitanje nužno mora biti kratko, poput priče koja vas tjera da zadrhtite u tom uzdahu povezanosti koji pokreće neurone poput sperme. Dežurni pisac uvek krije svoje kratke priče. Ali u stvari sažetak samo čeka da formira konzistentniji volumen od najdužeg romana. Jer u svoj toj sažetosti koju je napisao krije se magija zanata.

Dok sam spavao, rekao sam sebi: O tome i ništa drugo ne bih trebao pisati, ni o ljudima ni o sebi, ni o odsustvu ni o prisutnosti, ni o životu ni o smrti, ni o stvarima viđenim ili čuvenim, ni o ljubavi, nije vreme. Osim toga, sve je već imalo svoj oblik. Od 2007. do 2012. Jonathan Littell je u malom i rizičnom francuskom izdavaču Fata Morgana objavio četiri priče koje čine ovaj tom, a koje se sada prvi put prevode na španjolski.

Postojale su četiri prekrasne, gotovo tajne, kratke knjige, od kojih se nikada nisu pojavile recenzije: savršena laboratorija za pisca koji, poput Kafke, misli da "nikada ne može biti tišine oko onoga što se piše". Ovo sporo razdoblje razvoja na kraju je dovelo do pisanja i objavljivanja, također u Gutenberg Galaxyju, Stare priče, divlje proširenog remakea posljednje priče u ovom tomu.

Stara priča

Roman na koji bi se i sam Huellebecq ponosio. Ali, naravno, to znači da morate uhvatiti čitanje u pravo vrijeme i sa potrebnom predispozicijom. Naravno, kad se sve spoji, pokreće se magično ludilo gdje prolazimo kroz sve one ravni koji mogu opisati našu stvarnost iz nepoznatih dimenzija između svijesti, drugog života i putovanja kroz vrijeme.

«Narator izlazi iz bazena, presvlači se i počinje trčati mračnim prolazom. Otkrijte vrata koja se otvaraju prema teritorijima (kuća, hotelska soba, radna soba, veći prostor, grad ili divlje područje), mjesta na kojima su najvažniji ljudski odnosi predstavljeni uvijek iznova, do beskonačnosti (porodica, par , usamljenost, grupa, rat) ».

Roman je organiziran u sedam varijacija, gdje se čini da se radnja ponavlja, ista porodica, ista hotelska soba, isti prostor za seks, za nasilje. Ali kako se sve ponavlja, sve posustaje, postaje nestabilno, neizvjesnost postaje početak. Sam identitet pripovjedača se mijenja, muškarac, žena, hermafrodit, odrasla osoba, dijete.

Na ovaj način Littell gradi opsesivnu, zagušljivu, briljantnu fikciju o podzemlju duše, u kojoj se čini da vam još jednom želi liječiti zlo od vas. Jonathan Littell napisao je još jedan majstorski roman. Kao i u Las benevolasu, čitatelj ni ovdje ne ostavlja svoje čitanje neoštećenim.