Neshvaćeni genij češći je u drugim kreativnim područjima daleko od književnosti, poput slikarstva ili muzike. Kažem to jer je možda unutra Giovanni papini hajdemo Van Gogha. Pokazujući genijalne dokaze o Papiniju, i sam je uložio veliki napor Jorge Luis Borges, koji je uskoro u Papiniju ugledao rijedak prizor domišljatosti bez mogućeg prosijavanja.
Niko bolji od Papinija bilježi svoje dane na najlucidniji i najzanimljiviji način, daleko od razočaravajuće političke pripadnosti i neposrednih etiketa.
Budući da izvan Papinijevog lika u njegovom djelu možemo pronaći vrlo različite ukuse varijabilnog otiska darovitog duha iznad osrednjosti misli i mašte. Od kritičke namjere prerušene u satiru, do metafizičke volje iz parodije ili mističnog opsega iz ateističkog uvjerenja.
Iznenađujuće za svakog čitatelja bilo koje dobi. Avangarda nekad i sada. Izgubiti se u Papinijevoj bibliografiji znači okupati se s novom literaturom u kristalnim vodama lucidnosti slavnog pripovjedača.
Studirao je za učitelja, ali radio je nekoliko godina prije nego što je počeo raditi u biblioteci, gdje se okružio onim u čemu je najviše uživao: knjigama. Tada je započeo svoju karijeru kao pisac, a to je učinio kratkim pričama poput Sumrak filozofa (1906), u kojem kritikuje filozofiju Rusije Kant, Hegel o Šopenhauer i proglašava smrt mislilaca; Tragična svakodnevica o Slepi pilot (1907), u kojem nagovještava značajke futurizma i modernizma.
3 najbolje preporučene knjige Giovannija Papinija
Gog
Supstrat ovog znatiželjnog romana je: Kako smo došli do tolikog nazadovanja s toliko nadarenih umova? To Goggins želi znati. I to će biti za novac. Goggins nema problema s osmišljavanjem vlastitog plana za sintezu svijeta. Izgovor pod kojim se autor nudi kao veliki tvorac rečenica koji muči, mučeći svaki Gogginsov intervju s likovima koji će se dogoditi pred njim nezaboravnim citatima.
Ali Gogginsova potreba da zna nije potreba altruista u potrazi za rješenjem. Samo ono cinika koji žudi za mudrošću s kojom će se još više osjećati na vrhu vidikovca s kojeg može vidjeti ostale svoje bližnje izgubljene u nevinosti. Bar Goggins to priznaje, ne postoji nevidljiva ruka Adama Smitha koja u svijetu dobro funkcionira. I može se smatrati jednim od onih koji dobro vjeruju predikatima dobrog Smitha. Ali pitanje nije u tome.
Za Gogginsa je važno da zna šta drugi ljudi poput njega misle čemu se svi okreću da bi saznali. I ovako razgovaramo sa samim Lenjinom, sa Edisonom ili Frojdom, sa Ajnštajnom ili sa Gomez de la Serna. Možda vas ono što vam govore ti drugi mudraci uopšte neće uvjeriti. Ali poenta je prikupiti mišljenja. Jer kada sve ovo eksplodira, kada se svijet pretvori u pepeo, Goggins želi znati kako se to moglo dogoditi.
Slepi pilot
Ako je Papinijeva virtuoznost ta vrsta sinteze pretvorene u književnost, kako on ne bi propovijedao i u obliku priče ili priče? Hajde da dodamo volumen fokusiran u suštini na fantastično i na kraju ćemo uživati u drugačijem radu. Majstor Dina Buzzatija i učenik Edgara Allana Poea, „ako Papinove priče ne odražavaju teror ili morbidnost Poeovih tema, očigledno je da se u njima prelivaju neobičnost i metafizička refleksija, tretirani s većim ili manjim stepenom ironije i sarkazma zajedno sa veličanstvenom praksom neizvesnosti, koja na kraju izaziva kod čitaoca neodoljiv efekat iznenađenja, zbunjenosti i konfuzije.
U svim tim pričama, "omotanim zajedljivim Papinijevim humorom", ogleda se melankolija koja proizlazi iz skepticizma. Na to je Borges mislio kada je potvrdio: "Ove priče dolaze od datuma kada je čovjek zavaljen u svojoj sjeti i sumraku ...".
Đavo
Pogrešno urađene brojke. Protagonista više priča od dobra, dobrote ili Boga. Privlačnost demonskom i perverznom koegzistira s ljudskim bićem, od djetinjastog iskušenja jabuke do sulude tvrdnje da je đavo posljednja Kristova volja pred bolom i ludilom.
Kako Papini ne priča o njemu? Uprkos činjenici da je mnogo mastila razmazano da bi đavolu dao oblik i suštinu. Uprkos činjenici da su ga mnogi drugi pisci poput Poea već uskrsnuli za uvrnute čitaoce. Svi mi obožavamo đavola u nekom trenutku. Makar zbog morbidne činjenice da znamo šta nas na kraju može čekati ako ne postupimo kako treba, ili kako nam je usađeno da moramo intervenisati u našem prolasku kroz ovaj svijet.
Papini nas uči gdje je đavo i ko s njim razgovara. Zlo je ogromna lopatica u kojoj sva naša taština i izopačene želje postaju mržnja i manije. Čitanje ove knjige uzima taj čuveni zaokret na divlju stranu, poput Papinijeve verzije Lou Reeda, sa istom muzičkom kadencom ka otkrivanju svačijeg više nego mogućeg pakta s njim, sa samim Đavolom.
