3 najbolje knjige Davida Lodgea

Engleski David lodge On je jedan od onih velikih pisaca s više od pola stoljeća karijere iza sebe, iako zatrpan vrtlogom reklame. Jer, jasno je da, osim činjenice da je navika čitanja važna, da bi se mozak uvijek vježbao kao taj transcendentalni "mišić", uspjeh najprodavanijeg žanra blokira dolazak te druge literature veći opseg u suštini i obliku.

Međutim, nema se što zamjeriti, to je pitanje izbora čitanja. I sam sam jedan od onih koji se bacaju u novo Joel Dicker kao lišće. Samo je potrebno to prepoznati autori poput Lodge dodaju vrijednost književnosti prepoznaju se samo povremeno, na prodajnom nivou, s vremenom, kada su djela najuzvišenijih pisaca dugotrajna prodavača i možda uzgajaju šljunčare.

Od strane Lodgea (još uvijek sa svježinom i dovoljnim putovanjem), uz nepredvidivu ritam romana ili dobro sazrelih eseja, on vadi nove tomove koji prenose taj pojam o potrebi mirnog čitanja, zadovoljavajući kada se posveti najveća pažnja njemu, kao i sumnjivom ljubavniku.

Jednom kad se predaju cilju dešifriranja Lodgea kako bi uživali u njegovim pričama, otkriva se čak i ledeni humor rođen iz vidovitosti o životu, uvijek s idejom kritike koja preispituje sve, od religije ili ideologija do mode. Tako nas s Lodgeom budi onaj stari osjećaj da književnost može biti nešto više od pripovijedanja prema jedinoj znatiželji ishoda, kada sve ispričano ima konačnu točku.

3 preporučena romana Davida Lodgea

Život nijem

Gluhoća je uvijek znatiželjna. Govorim to zato što, kad nađemo slijepu osobu, sami sebe poništavamo, brižni da pomognemo sa svom pažnjom. Pa ipak, kad sretnemo gluhu osobu, podižemo glas više očajničkim i neugodnim tonom, gotovo uvijek dodajući nečujni slogan žaleći se na takvu situaciju.

Možda je zato Lodge odabrao gluhoću kao invaliditet koji lebdi nad njegovom pričom i koji je na kraju veća komunikacijska prepreka za one koji čuju nego za one koji žele čuti sve. Kada je univerzitet spojio odsek lingvistike sa odsekom za engleski jezik, profesor Desmond Bates otišao je u prevremenu penziju, ali ne uživa u tome; žudi za rutinom akademske godine.

Kasni profesionalni uspjeh njegove supruge, Winifred, uzima sve više maha, svodeći muža na ulogu pratioca i "domaćice", dok podmlađen izgled supružnika čini njihovu svijest o godinama još neugodnijom. Ali ova nezadovoljstva nisu ništa u poređenju sa srcem gubitka sluha, koji je stalni izvor domaćih trvenja i društvenih teškoća. Zbog svoje gluhoće, Desmond se zapetljao u mreže mlade žene čije hirovito ponašanje prijeti da mu destabilizira život kao penzioner.

Život nijem

Duše i tela

Možda ne toliko sada, barem ne u našim zapadnim društvima, ali prije nekoliko decenija seksualno buđenje je izgledalo kao pitanje u kojem je i religija imala svoju obrazovnu ulogu. Ovom prilikom pristupamo uvijek moralističkoj Engleskoj u najodabranijim krugovima (i šire u svim onim sredinama koje bi htjele pokazati određeni prestiž), te u paradoksalnom stavu engleskog mladića koji je svima poznat kada otklone skučenost njihovih uloga.

Svi se borimo protiv kontradikcija. Ali najgori su oni koji se probude između tijela i duše, između zanosa tjelesnog u punoj mladosti i poziva da se obuzda katolička tradicija uronjena usred društvene eksplozije šezdesetih ...

Polly, Dennis, Angela i Adrian, grupa mladih engleskih katolika, prisiljeni su, kao i svi drugi, da zadrže svoju "duhovnu nevinost" i vrlinu tokom univerzitetskih godina u Londonu. Ali šezdesete nisu baš lako vrijeme da se držite "dobrih manira". S jedne strane, postoje seks i pilula; s druge strane, Crkva ne prestaje prijetiti i najbezobzirnijim kaznama pakla.

Godine prolaze i grupa ide od militantnog djevičanstva do manje -više dogovorenog braka, a zatim do preljuba i najveće nevjerice. Koliko daleko možete ići ako vas Bog stalno posmatra? Besno autobiografski, "Duše i tijela" kiseli je portret Engleske koji od onog vjere prelazi u potpuni gubitak nevinosti. Oštar i kontroverzan, najbolji David Lodge vraća se s crnom komedijom o seksu, katoličanstvu i mladosti. Nezaboravan, ciničan i smiješan roman u kampusu.

Duše i tela

Terapija

Lodgeov dodir humora uvijek se rađa iz meke patine satire. Dovoljno da razbije prve slojeve gvozdene odbrane morala ili običaja. Budući da nema potrebe dalje zalaziti, nakon što se šljokica oguli, dobar čitalac je odgovoran za preispitivanje svega ostalog. U tom smislu, Lodge nudi elegantan, inicijacijski humor koji budi kritiku i poziva nas da se zapitamo šta je stvarno u vezi sa svakim likom ili njihovom jednostavnom fasadom.

Lawrence Passmore, Tubby to friends, trebao bi biti zadovoljan životom. Došao je do srednjih godina sretno oženjen lijepom i inteligentnom ženom koju voli, pisac je televizijskog sitcoma koji je godinama bio na ekranu i učinio ga umjereno bogatim i poznatim. Živi u idiličnom gradu u blizini Londona, daleko od lude gomile, i održava mali stan u gradu u kojem provodi ugodne interlume sa platonskim ljubavnikom, kako ne bi u potpunosti zaboravio ludničku buku.

Terapija
5 / 5 - (12 glasova)

Ostavite komentar

Ova stranica koristi Akismet kako bi smanjila neželjenu poštu. Saznajte kako se podaci vašeg komentara obrađuju.